Saints Row – recenzija

Franšiza Saints Row pojavila se u Xbox 360 eri kao odgovor na Grand Theft Auto. Međutim, do četvrte igre, automobili franšize otvorenog svijeta, pljačke, seks igračke kao oružje i eksplozivne pucnjave naizgled su ostali bez novih pravaca.

Nekako smo se svi nadali da će reboot, jednostavno nazvano Saints Row, izbrisati sve što ne valja kako bi pružio novu perspektivu žanra kriminala. Umjesto toga, ova igra jednostavno briše sve – i ostavlja tako.

Saints Row (2022) je rijetka igra otvorenog svijeta zbog koje prosječna Ubisoft open-world igra u posljednjih pet godina izgleda osvježavajuća u poređenju. Opisivanje ove igre kao regresije u Xbox 360 eru bila bi uvreda za najbolje avanture otvorenog svijeta s kraja 2000-ih.

Ne može da dotakne avanturističko istraživanje, zadovoljavajuću mehaniku i nadopunjenu bombu filma Crackdown iz 2007. godine, dok je radnja igre puna rupa i likovi u obliku kolačića nisu zabavni za smijanje. Najgore od svega, ako zanemarite ovaj savjet jer ste željni bezumnog haosa, čeličite se za tehničku i mehaničku noćnu moru. Omjer ove igre je otprilike devet mučnih tehničkih štucanja i smetnji za svaku eksploziju dostojnu smijeha ili nesreću u fizici.

Problem počinje dok pokušavate da shvatite šta se dešava u ovoj igrici, koja strukturno podsjeća na bilo koju igru ​​nalik GTA-i u poslednjih 15 godina. Kao profesionalni kriminalac, idete na nastupe kako biste podigli svoju slavu, bilo kroz linearne nivoe kampanje ili razne misije razbacane po mapi otvorenog svijeta.

Igra počinje tako što se družite sa tri ukućana, svaki sa svojom gužvom i poduhvatom sa strane, a glasovna gluma i drugarstvo ovih likova su dovoljno solidni. Šteta što jedva provodiš vrijeme s njima. Umjesto toga, izgubit ćete prvih pet sati kampanje radeći za nekakvu američku organizaciju za crne operacije, a sve to dok se oblačite kao lažni kosplej knockoff Master Chief-a.

Da li razbijate kriminalne krugove? Borba protiv terorista? Radite prljavi posao za vladu kojoj je potrebno sahranjivanje tajni? Sve je nejasno jer se dijalog u ovim misijama uglavnom fokusira na prepucavanje vašeg lika sa svojim zapovjednikom na ponavljajući, nesmiješan način. Ove misije se odvijaju na uglavnom linearnim stazama i nude nekoliko kreativnih ili zabavnih puteva do uspjeha. Trčite naprijed, pucajte iz osnovnih pištolja i mitraljeza i ponovite, s povremenim grubo animiranim scenama koje sugeriraju da su ove misije uzbudljivije nego što zaista jesu.

Ova serija misija se naglo završava, sa malo jasnoće o tome zašto je vaš radni teret nestao. Umjesto toga, vaši cimeri naiđu na probleme s lokalnim bandama u izmišljenoj verziji Las Vegasa ove igre, nazvanoj Santo Ileso, a vaš odgovor je da pokrenete vlastitu bandu. U ovom trenutku ima više zapleta o interesima svake regionalne bande koji se međusobno sukobljavaju. Vaši cimeri su barem najbolji likovi u igrici, ali su nedovoljno iskorišteni, a njihovo brbljanje je prebačeno u trenutke kada izbije pucnjava, čineći sve o čemu pričaju neprimjetnim.

Svijet Saints Row-a je depresivni sumor za istraživanje. Vožnja i trčanje između zgrada nikada ne otkriva nikakav iznenađujući sadržaj i nema razloga da se ispituje okolina igre u potrazi za tragovima ili logičnim putevima ka bilo čemu da se uradi. Umjesto toga, mapa igre je prema zadanim postavkama puna zelenih i žutih ikona čim njihove odgovarajuće trgovine, skriveni predmeti ili jednokratne misije postanu dostupne. Pokušao sam da ignorišem te tačke u potrazi za zabavnim tajnama ili sadržajem, ali to je obično značilo odlazak do izloga, benzinskih pumpi ili zabarikadiranih vrata kasina samo da bih našao.

Što je još gore, uprkos naglasku radnje na suparničkim bandama, svijet igre jedva da reaguje na bilo koji vaš slučajni čin neljubaznosti. Ako želite da se lažirate kao sociopata i napadate pješake svojim vatrenim oružjem ili automobilom, ne skupljate bodove protiv svojih rivala, a policajci baš i ne odgovaraju na vaše bezakonje.

Najzabavniji sistem koji sam pronašao u mojih 15 sati testiranja dolazi od wingsuita, koji igra ne uspijeva naučiti nove igrače kako da koriste. Nabasao sam na činjenicu da imam wingsuit kada je opis sugerirao da mogu završiti sporednu misiju i dobiti bodove iskustva u igri radeći nešto s wingsuitom. Jesam li trebao kupiti wingsuit? Da li sam trebao da otključam funkciju tako što sam prošao misiju? Ne – već sam ga imao opremljen.

Nakon što sam nekoliko puta eksperimentisao sa letom, ustanovio sam da je sistem previše nezgrapan za stalna  putovanja i oslanjao sam se na brzo putovanje ili automobile.

Još uvijek nisam siguran da li su programeri igre mislili da njen sistem fizike bude tako glomazan. U svom najboljem izdanju, Saints Row može biti karneval nenamjerno urnebesnih sudara automobila s predmetima. Udarite u kamen, ivičnjak ili padinu pod pravim uglom i vaš automobil će uhvatiti povećanje brzine i skočiti u zrak prije nego što bezbjedno sleti na cestu ispred vas.

Uoči lansiranja, Saints Row je toliko prepun tehničkih problema i čudnosti da nisam uvjeren da će se moći zakrpiti do razumnog stanja.