The Settlers: New Allies – recenzija

The Settlers: New Allies je prekrasan. Na svakoj mapi igre zemlje se protežu daleko u daljinu, s oblacima koji otkrivaju brze potoke, planinske ruševine, travnate ravnice i idilične, pješčane plaže. Daljnje lutanje s inženjerima i vojskom u pratnji otkriva još više prekrasnih prizora – ali jednako tako, prijetnju propasti, budući da iznenađujuće brz tempo igre definira život u vašoj novonastanjenoj koloniji i žestinu svake runde igranja. Ovo su The Settlers na nepoznatom području.

Dok su se prethodne igre u dugotrajnoj franšizi fokusirale na sam čin naseljavanja – uspostavljanje gospodarstva, obučavanje građana, iskorištavanje prirodnog krajolika – New Allies iskrivljuje ton franšize, postavljajući igrače na razne mape i dajući im zadatke s izgradnjom rigorozne obrane i čvrste vojske prije nego što uopće pomisle na ekonomiju, ili hranu, ili osnovne ljudske potrebe.

New Allies je i jednostavniji i složeniji od svojih prethodnika. Nestala je potreba za računanjem hrane i uspješne ekonomije pokretane novcem. Na njegovo mjesto dolazi potreba za željezom i ugljenom, koji se mogu pronaći u podzemnim naslagama razasutim po mapi. Ti se resursi izravno koriste za iniciranje redovnih građana u vojsku i omogućuju svakoj civilizaciji da izgradi svoju snagu i moć. Međutim, vaše otvoreno oslanjanje na te resurse predstavlja potpuno novi izazov.

Settlers: New Allies segmentiran je u više modova igre: masivna kampanja koja prikazuje 10+ sati igranja i nekoliko Skirmish modova koji suprotstavljaju igrače online konkurentima ili AI protivniku. Bez obzira koji odaberete, ronite s istom osnovnom idejom; vi ste vladar koji želi proširiti svoju civilizaciju, stvoriti uspješan grad i zaštititi svoje građane dok prijetnje rastu sa svih strana.

Skirmish Mode, koji omogućuje ‘slobodnu igru’ izgradnje grada, tehnički je glavni način igre The Settlers: New Allies. Obično ćete početi od nule s naseljem Elari, Maru ili Jorn – koji se razlikuju samo po svojim stilskim zgradama, jedinstvenim ratnicima i bojama. Sa svojim novim građanima prvo ćete uspostaviti središta za prikupljanje resursa – pilanu, kamp za sječu drva, kamenolom.

Ove ustanove pružaju jedinstveni resurs, koji se vraća u druge zgrade i transformira od svake do svake, u konačnici postajući vojnik: ratnik, streljaš, bacač koplja, berserker ili neki drugi takav borac. Konačni cilj, umjesto stvarnog naseljavanja, jest izgraditi vojsku obavljanjem užurbanih poslova kroz zgrade i povezivanjem vašeg naselja s raznim cestama.

Osnivate kamp za sječu kako biste proizveli drvo. To se daje pilani za izradu daski. Daske se koriste za izgradnju stambenih i drugih zgrada. Drugi građani rudare kamenje. Ako u blizini postoji rudarski prostor, mogli bi imati sreće da skupe ugljen, željezo, zlato i drago kamenje. Sve to doprinosi izgradnji jedinstvenih zgrada, sve dok imate postavljene svoje procese usavršavanja. Daske se unose u zgrade, kamenje stvara skladišta i poligone, a oni na kraju ulaze u proces usavršavanja vaše vojske, kroz dugi lanac procesa izgradnje grada.

Pravi izazov leži u prikupljanju svih resursa koji su vam potrebni – a u tu svrhu The Settlers: New Allies nije uvijek velikodušan. U svakom okršaju nasumično ste postavljeni na mapi. Ponekad se nađete na mapi s obližnjim oceanom. To vam daje jednostavan pristup izgradnji luke, strukture koja se može koristiti za kupnju i prodaju resursa, prema potrebi.

Ponekad ste toliko daleko od vode da svaki pokušaj izgradnje luke odmah zgnječe lutajuće neprijateljske trupe, koje mogu odmah poraziti vaše inženjere ako lutaju nezaštićeni zemljom koja nije zauzeta. To je još jedan dio izazova ove igre – morate istražiti mapu prije nego što na njoj gradite. To zahtijeva slanje inženjera da pomaknu vaše granice, ali ih odmah dovodi u opasnost, zahvaljujući agresivnoj neprijateljskoj umjetnoj inteligenciji koja se ne može prilagoditi poteškoći.

U jednom nasumično generiranom okršaju, bio sam udaljen od bilo kakvih rudarskih naslaga – i stoga nisam mogao lako doći do željeza i ugljena da izgradim svoju vojsku. Svaki put kad bih krenuo naprijed, odmah bi me ubio moj dobro napredni protivnik koji je očito imao pristup ovom resursu, što je rano okončalo moje ambicije.

Iako je slučajnost stvorila uzbudljivu avanturu – onu u kojoj sam uživao i koju sam pokušao prevladati više puta – također je umanjila moj ukupni entuzijazam za taj konkretni okršaj. S tako jakim oslanjanjem na resurse, biti odsječen od njih tako lako – zbog udaljenosti, od svega – činilo se jeftinim. Imao sam više sreće u kasnijim okršajima koji su mi omogućili bliski kontakt s prijeko potrebnim žilama željeza i ugljena.

Kada je tok moguć, zbog neopipljivih i nepromjenjivih okolnosti igre, The Settlers: New Allies može biti nevjerojatno iskustvo. Vidjeti svoju vojsku kako raste dok svaku zgradu postavljate u proizvodni lanac, i gledati kako vaše stado napreduje, euforično je – djelomično zahvaljujući pravoj planini na koju se morate popeti kako biste zaštitili svoj grad i omogućili mu da raste.

Zamršenost ovog tijeka zahtijeva znatnu količinu razumijevanja – stručno objašnjena u glatkom načinu rada s podukama – i unosi se u opuštajuće igranje koje gradi grad, nakon što shvatite svoj pravi cilj. Trud oko uspostavljanja vjerojatno će biti stečeni ukus, ali općenito izaziva one tople, zadovoljavajuće osjećaje koje očekujete od dobrog RTS-a. Gradnja je sama sebi nagrada, kao i osvajanje teško izborene pobjede.

Settlersi su zabavni dok gledate kako vaši sugrađani međusobno komuniciraju, jačaju i na kraju kreću u osvajačke misije na prekrasnim bojnim poljima. Gledati svoje sićušne heroje poput lutki kako marširaju zemljama u formaciji, radeći zajedno kako bi srušili neprijateljske horde, prava je radost.

Ali sjaj ovog iskustva ne traje zauvijek – čak i kada ga podržava solidan način kampanje temeljen na misiji koji održava akciju u toku s postavljenim ciljevima i likovima. Suočavanje s više rundi igre The Settlers: New Allies polako otkriva iznenađujući nedostatak dubine u igri. Iako je u kratkim naletima robustan i dobro dizajniran RTS s elementom strateškog širenja, nakon sati igranja iznenađenja presušuju.

Svaki put kad započnete novi game, morate izgraditi svoju civilizaciju iz temelja. Skladište, pilana, kamp za sječu, kamenolom. Zatim rudnici, peć, kovačnica, luka, alatničar, cehovska dvorana i još skladišta. Svaka zgrada ulazi u drugu i mora biti povezana cestama, uvijek iznova. Za razliku od gotovo rivalske igre Age of Empires, postoji dodatna mana ‘ono što vidiš to i dobivaš’. Ne postoji metoda za značajnu nadogradnju vaših naselja (osim osnivanja Akademije, koja daje određena poboljšanja sposobnosti), i nema dalje naselja za otključavanje.

Isto tako, vaši ratnici ne mogu biti značajno naoružani. Ne postoje katapulti ili veće oružje, samo kopnene trupe koje se moraju umnožiti u velikom broju da bi se nadvladali neprijateljski napadi. Uključene su lagane taktike, izbjegavanje neprijateljskih tornjeva i izgradnja vlastitih kako biste zaštitili svoje ranjive tačke (skladišta) – ali glavna strategija The Settlers: New Allies je u nadjačavanju vaših protivnika, a ne u taktičkim bitkama.

Pobjeda nikad nije laka, u svakom slučaju, ali je prilično jednostavna: prikupite resurse, izgradite svoju vojsku i izađite na bojno polje. Pobjeda je zaslužena uspostavom vašeg naselja i vašom sposobnošću da na najbolji način iskorištavate prirodne resurse, ali se može osjećati iscrpljujuće nakon tako dugog puta.

Taj je utjecaj donekle smanjen glavnim načinom kampanje u igri, koji sadrži labavu priču vođenu ciljevima koji daju oblik akciji. U ovoj pustolovini igrate kao svaka od tri frakcije u igri i preuzimate razne misije, uz nježne vratnice koje vas vode kroz priču o smrtonosnim bitkama i nadolazećem ratu. Priča koju treba slijediti čini akciju puno bržom i daje osjećaj svrhe koji opravdava užurbanost igre.

Međutim, čudno, čini se da ovo nije glavni fokus igre. Umjesto toga, Skirmishes jesu – unatoč tome kako se lako ovaj način igre pretvara u frustrirajuću istovjetnost. Ovaj zbunjujući fokus dodatno otežava uključivanje mikrotransakcija u igru. Zagriženi igrači mogu potrošiti novac iz stvarnog života na predmete za The Settlers: New Allies – ali oni su čisto kozmetički i teško je shvatiti zašto su uopće implementirani.

Možete kupiti artikle s ‘Credit’ valutom igre, ali oni ne nude nikakve prednosti igranja. Također možete kupiti ‘Pojačanja’ – a oni vam omogućuju da dobijete više krhotina, koje možete koristiti za osvježavanje sedmičnih i izazova zajednice u Skirmish – Hardcore modu igre, koji nudi rotirajući niz mini zadataka.

S obzirom na to da je igrica usredotočena na avanture za jednog i više igrača, te da ovi kozmetički predmeti ni na koji način aktivno ne doprinose igranju, teško je ne osjećati da se ove mikrotransakcije koriste bez razloga.

Da je veći fokus bio na kampanji New Allies, koja igračima omogućuje pravi osjećaj moći i istraživanja kroz prekrasne zemlje, cijela bi igra bila daleko moćnije iskustvo. Ovako kakva stoji, čini se neobično skraćenom – to je igra koja uspijeva samo na inherentnoj zabavi istraživanja i otkrivanja.

The Settlers: New Allies osjeća se zbunjeno vlastitim identitetom. Je li to posveta velikim RTS igrama iz prošlosti? Jesu li to The Settlers ili manje Age of Empires? Čini se da odgovori nestaju što duže igrate i što vaša naselja dalje rastu. Iako sadrži prekrasan svijet koji vas aktivno potiče da nastavite istraživati, postavljati ceste i brinuti se o svom stadu, nedostatak dubine i identiteta čini da se New Allies osjeća kao zbrkani eksperiment.

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.