The Legend of Zelda: Tears of the Kingdom – recenzija

Nintendo je nakon Breath of the Wild imao zaista težak posao jer je Tears of the Kingdom morao biti bolji od prethodnika. BotW je na vrhu popisa najboljih igara svih vremena a da li je Nintendo uspio da napravi nešto bolje, saznajte u nastaku naše recenzije.

Tears of the Kingdom bilježi istu magiju, ali s novim paketom moći koje Link mora svladati i prerađenom mapom koja dodaje nebo i podzemni svijet za istraživanje. Veći je i bolji u svakom pogledu, s više pametnih i složenih zagonetki za rješavanje, raznolikijim okruženjima za lutanje i više načina za interakciju sa svime. Dijeli iste nedostatke kao i Breath of the Wild, uključujući problem s izdržljivošću oružja i općenito nespretan borbeni sistem, ali to ne mijenja činjenicu da je Tears of the Kingdom lako jedna od najboljih igara na Switchu i rijetki naslov za ocjenu 10/10.

Kralj demona

Hyrule ne može uhvatiti predah. Kraljevstvo se nađe u opasnosti gotovo odmah nakon što su Link i Zelda pobijedili šefa nad šefovima Calamityja Ganona u Breath of the Wildu. S nestalom bezumnom silom zlobe, dvorac Hyrule spreman je za ponovnu upotrebu, ali u njegovim dubinama još uvijek postoje špilje i tuneli koji su ostali neistraženi. Naravno, Link i Zelda odluče ih istražiti i tada pronađu crvenokosu mumiju koju na mjestu drži bestjelesna svjetleća plava ruka. I tada mumija oživi.

Mumija je Ganondorf, kralj demona. Bez obzira na to ima li ikakve veze s Calamityjem Ganonom ili ne, on je gotovo nepobjedivi zli polubog koji želi vladati Hyruleom od početka kraljevstva, a Link i Zelda su ga probudile. Ovo pokreće preokret, u kojem se dvorac Hyrule i nekoliko kopnenih masa uzdižu u zrak, čudovišta se vraćaju na zemlju, Zelda nestaje, a glavni mač (zajedno s Linkovom desnom rukom) postaje oštećen i propada. Samo biti u blizini Ganondorfa dovoljno je da iz Linka iscrpe gotovo svu životnu snagu koju je akumulirao u Breath of the Wild, ostavljajući ga sa samo tri spremnika srca i jednog spremnika izdržljivosti. Što je, što se tiče opravdanja zašto je lik iznenada bez snage u izravnom nastavku, prilično dobro.

Međutim, nije sve izgubljeno. Plava ruka koja je držala Ganondorfa na mjestu sada pripada Linku i želi ga vratiti u borbenu formu kako bi ponovno spasio zemlju. Dobro došli u The Legend of Zelda: Tears of the Kingdom.

Sve nove sposobnosti u Tears of the Kingdom

Moći runa sa Sheikah ploče iz Breath of the Wild su nestale, ali Link ima novu torbu trikova s kojima se može igrati. Njegova čarobna plava ruka ima moći Uzdizanja, Spajanja, Prisjećanja i Ultraruke, a one su mnogo fleksibilnije i moćnije od starih runa (iako možda nisu toliko iskoristive za brze trčanje kao Stasis u Breath of the Wild)

Ascend omogućuje Linku da prolazi čvrste objekte, prolazi kroz stropove i iskače na sljedeći kat tamnice ili površinu ili vrh planine. Strop mora biti ravan i dovoljno nizak da se pojavi svjetleći znak s aktiviranom snagom, ali čak i tada dodaje neke nove načine za Link da istražuje, rješava zagonetke i iskače iz pećina i tamnica bez odlaska na kartu i teleportiranja . Zbog svojih ograničenja, ne zamjenjuje u potpunosti penjanje na zidove i planine, ali prikladni prepusti ipak mogu malo ubrzati prelaženje.

Fuse je način na koji Nintendo rješava pritužbe na izdržljivost oružja u prethodnoj igri, a da se zapravo ne bavi time. Ova moć omogućuje Linku da kombinira oružje s predmetima i drugim objektima kako bi ih učinio izdržljivijima i snažnijima. Štap neće učiniti mnogo u borbi, ali spajanje štapa sa kamenom čini ga čekićem. Mnogi neprijatelji ispuštaju predmete koji povećavaju štetu bilo kojeg oružja, a dodavanje elementarnih predmeta i Zonai mehanizama proizvodi dodatne efekte poput prskanja vatre ili elektrificiranja vaših udaraca. Također možete spajati strijele, što vam omogućuje da ispaljujete elementarne i eksplodirajuće strijele pričvršćivanjem pravih biljaka na njih. Iako istovremeno možete spojiti samo jedan predmet s oružjem, ova moć dodaje puno mogućnosti borbe bez da vas tjera da koristite utor za oružje za svaku potencijalnu vrstu neprijatelja.

Nažalost, još uvijek ne postoji način za popravak oružja. Možete izvući spojene predmete iz oružja ako želite s njima spojiti nešto drugo, ali to uništava predmet bez vraćanja ikakve trajnosti. Da stvar bude još gora, Preokret je nagrizao većinu oružja u Hyruleu, tako da će osim nekoliko iznimki svaki mač ili koplje na koje naiđete biti zahrđali i krhki, pa ćete morati redovito uzimati novo oružje, bez obzira. S vedrije strane, budući da polovica snage vašeg spojenog oružja dolazi od onoga s čime ga spojite, lako možete učiniti bilo koji čvrsti štap razumno jakim za bilo koju borbu samo korištenjem konstrukcije ili čudovišnog dijela za povećanje njegove moći.

Iritantno, ne možete spojiti oružje izravno s predmetom u svom inventaru. Morate odabrati predmet i ispustiti ga, zatim spojiti oružje sa predmetom na tlu. Dodaje nepotreban korak ako želite koristiti bilo koji od svojih nagomilanih predmeta umjesto obližnjeg komada ruševina. Također, iako možete spojiti svoje strijele, ne možete spojiti svoj luk, tako da su njegova trajnost i oštećenje uvijek fiksni.

Prisjećanje je moćna i lukava sposobnost vraćanja vremena. Korištenje ove moći zamrzava vrijeme oko Linka i omogućuje vam da pomičete kursor da odaberete bilo koji pokretni objekt u dometu. Zatim možete natjerati taj objekt da ide unatrag kroz svoju prethodnu putanju dok se sve ostalo kreće naprijed. Možete podići platforme koje padaju i poslati bačeno oružje natrag na neprijatelje, čineći Recall korisnim i za borbu i za rješavanje zagonetki. Zasigurno ima svoje koristi – pogotovo ako se možete naviknuti na tajming za odražavanje neprijateljske vatre – ali čini se da je nedovoljno iskorišten u tamnicama i svetištima koje sam istraživao, posebno u usporedbi s Ultrahand i Zonai uređajima.

To nas dovodi do Ultrahanda, sjajnog dragulja u kruni Tears of the Kingdom. Ultrahand omogućuje Linku da manipulira bilo kojim pokretnim objektom u blizini, levitira ga, približava ili udaljava, pa čak i pričvršćuje na bilo koji drugi pokretni objekt u blizini. Taj posljednji dio je najvažniji.

Uz Ultrahand, Link može graditi strojeve i strukture. Može spojiti nekoliko drvenih daski kako bi napravio splav, zatim na nju pričvrstiti nekoliko Zonai lepeza kako bi napravio motorni čamac. Može pomaknuti ciglu da otvori vrata. On može konstruirati prilično apsurdnu kulu od smeća i ogledala kako bi kružno riješio zagonetku koja reflektira svjetlost na način koji nije predviđen. Uz dovoljno strpljenja i Zonai uređaje, Link može učiniti gotovo sve.

Zonai uređaji su ono što Ultrahand čini moćnim. Ovo su drevni mehanizmi koje Link može nositi u kapsulama u svom inventaru poput Pokeballs, a ima ih na desetke. Link može skupljati Zonai ventilatore, kotače, bacače plamena, vodene mlaznice, topove, rakete, krila, saonice, svjetla, baterije, pa čak i stupove upravljača. Pričvršćivanje Zonai strojeva na isti objekt automatski ih povezuje, a svi se istovremeno aktiviraju kada objekt udarite oružjem ili koristite stup upravljača. Stup upravljača također okreće ventilatore i kotače.

Čak i bez Ultrahand i Zonai uređaja, još uvijek ima dosta eksperimentiranja s različitim predmetima. Jedan osobito koristan trik je zapaliti vatru stavljanjem kremena blizu svežnja drva i udaranjem po njemu oružjem, zatim bacanjem šišarke na njega kako bi se vatra rasplamsala i izazvala toplinsko uzlazno strujanje koje omogućuje Linku da trenutačno dobije visinu poput Revalija u Breath of the Wildu. To znači da je, usprkos svim svojim hrabrostima, Revali bio jednako koristan kao i šišarka.

U novoj igri, Link sada može napraviti tenk i voziti ga uokolo. Ili dune buggy. Ili letjelicu. Ili mlaznjak. I sve je to povrh ostalih Linkovih moći i oružja te sposobnosti prelaženja. To je nevjerojatan dodatak i možete ga koristiti koliko god želite. Gotovo ništa osim nekoliko svetišta ne zahtijeva da napravite vozilo. To je samo neobavezan način istraživanja i borbe.

Borba je još uvijek nespretna

Iako Linkove nove moći i Zonai uređaji otvaraju i istraživanje i akciju u Tears of the Kingdom, oni ne rješavaju dosadnu borbu. Osim frustracije zbog izdržljivosti oružja, borba s neprijateljima izbliza obično nije osobito dobra. Bilo da se radi o jednoručnim oštricama ili teškim dvoručnim čekićima, oružje Link može zamahnuti ili je sporo ili čini vrlo malo štete. Osim ako ne iskoristite elementarne slabosti koje mogu trenutačno ubiti neke neprijatelje, mnogi napadi jedva da će oboriti barove zdravlja, a oružje će se slomiti prije nego što uspijete srušiti i jednog Moblina. Fuse čini elementarne napade puno lakšim za redovito izvođenje budući da Link može samo izvući elementalno povezanu stavku poput Chuchu Jellyja iz svog inventara i udariti je o oružje, ali potreba za vađenjem te stavke i fizički ispuštanjem na tlo nepotrebno je nezgodno u borbi.

Link može izbjeći napade i, s pravim vremenom, pokrenuti kontra koji mu omogućuje da odsječe neprijatelja koji se nađe izvan ravnoteže. Ako ima štit i jednoručno oružje, također može parirati i slati napade projektila natrag na svoje napadače. Međutim, stvarno vrijeme za ove obrambene poteze čini se neujednačenim i nepravedno strogim. Iako je Link možda brži na nogama od prosječnog lika iz Dark Soulsa ili Elden Ringa, njegove reakcije mogu djelovati mekano i ne dobiva oštre i jasne prozore nepobjedivosti izmicanja ili snažnih udaraca pariranja.

Stealth je opcija za neke borbe, ali još je manje zadovoljavajuće od izbjegavanja i pariranja. Igra očito nije izgrađena oko toga da Link bude lukav izvan držanja udaljenosti i čučanja iza predmeta. Neprijatelji imaju vrlo širok vidokrug i obrasce kretanja koje je teško predvidjeti, a izvođenje prikradajućih napada zahtijeva vrlo strogu distancu kako ne biste upozorili svoju metu kada ste iza njih.

Streličarstvo se čini kao najbolja opcija za Link većinu vremena, a ciljanje korištenjem desne analogne palice i kontrola pokreta čini se vrlo intuitivnim. Većina neprijatelja ima velike slabe tačke za ciljanje koje mogu prouzročiti veliku štetu i srušiti ih, a (za razliku od oružja za bližnju borbu) možete spojiti bilo koju stavku u svom inventaru sa strijelom koju namjeravate ispaliti samo tako da držite tipke za smjer.

Napeta borba može se činiti kao velika zamjerka, ali u igri je lako gledati u prošlost. Nakon što pređete nestabilni početak gdje je Link slab i ranjiv i ima još nekoliko spremnika srca i predmeta u svom inventaru (i puno strijela), borba se čini manje mukotrpnom. Sposobnosti suputnika također pomažu izgladiti te grube tačke dodavanjem nekih snažnih taktičkih opcija. Ono što je najvažnije, ništa od toga ne smeta fantastičnom okolišu i dizajnu zagonetke u igri. Postoji jednostavno toliko toga za uživati izvan osrednje borbe u prsa, i postoji dovoljno načina da se ubrza ili zaobiđe borbe da se rijetko osjećaju kao parole.

Ista mapa samo veća

Tears of the Kingdom je apsolutno masivan, možda dvostruko veći od Breath of the Wild. Mapa općenito pokriva isto područje kao i prva igra, ali dodaje dva nova sloja. Nebo ima plutajuće otoke koje treba istražiti, a nastale su kada su veliki komadi kopna plutali u Preokretu. Ti su komadi ostavili duboke gudure u zemlji, a skokom u njih možete doći do prostranog podzemlja.

Dva nova sloja nisu ni približno tako gusta sa svetištima, špiljama i gradovima kao površina, ali još uvijek nude mnogo posla. Plutajući otoci prepuni su zagonetki koje treba riješiti i predmeta koje treba pronaći, a jednostavno smišljanje načina letenja između njih je privlačno (Ultrahand ovdje može biti od velike pomoći). Podzemlje je gotovo potpuno mračno, ali možete trajno osvijetliti mrlje bacanjem svjetlećih sjemenki. Možete osvijetliti veća područja pronalaženjem svjetionika Lightroot koji također služe kao lokacije za brzo putovanje, baš kao što to služe svetišta. Nisu ni naknadna misao, budući da značajni dijelovi glavne potrage u igri vode Link iznad oblaka i ispod zemlje.

Hyruleova površina također se promijenila zbog Preokreta, i dok će lokacije znamenitosti i gradova biti poznate, njihova okolina možda neće biti. Osim gudura nalik rupama koje su puštale Linka da padne u podzemlje, formirani su i veliki kanjoni, a vrijeme je drastično promijenjeno u određenim regijama zbog ovih i drugih pojava (kojima će se Link, naravno, morati izravno pozabaviti). To nije potpuno novi Hyrule, ali postoji cijeli novi Hyrule koji ima mjesta za istraživanje i stvari koje možete učiniti u njemu.

Svetišta su se vratila u igru. Međutim, to su Zonai svetišta umjesto Sheikah svetišta, tako da sadrže zagonetke u skladu s Linkovim Zonai moćima umjesto Sheikah tablet runa iz Breath of the Wild. Ali inače su isti: deseci mini-tamnica sa zagonetkama koje treba riješiti ili neprijateljima koje treba poraziti, nagrađujući vas nekom vrstom predmeta. Uzmite četiri ista predmeta i možete ih zamijeniti za drugi spremnik srca ili produžiti mjerač izdržljivosti. Sva su svetišta sličnog izgleda, ali postaju prilično pametna i raznolika zahvaljujući upotrebi Zonai uređaja, a gotovo svako demonstrira neki novi način korištenja tih uređaja ili Linkovih moći. Svako svetište također služi kao lokacija za brzo putovanje na koju se Link može teleportirati, baš kao u Breath of the Wild.

Još više da istražujete

Struktura priče i misije Tears of the Kingdom vrlo je slična Breath of the Wild, ali s više raznolikosti i složenosti. Nakon tutorijala, Link je upućen da istraži četiri regionalna fenomena, ponavljajući misije iz prve igre kako bi posjetio Gerudo, Gorone, Rito i Zoru i riješio njihove probleme. Svako se društvo suočava s problemom iz Preokreta, a rješavanje tih problema uključuje otkrivanje izvora svakoga i zatim istraživanje povezane tamnice.

Tamnice su hramovi koji se temelje na elementima kao što su vjetar i rasvjeta, i mnogo su raznolikiji u temama i raznolikosti slagalica od božanskih zvijeri u Breath of the Wildu, ali nisu baš klasične Zelda tamnice. Svaki se fokusira na aktiviranje određenog broja mehanizama za otvaranje vrata do šefa tamnice. Soba s vratima služi kao čvorište, a svaki mehanizam nalazi se u drugom kutu tamnice. Ovaj pristup rezultira tamnicama koje izgledaju jedinstveno, ali su još uvijek strukturirane pomalo poput šačice svetišta skupljenih zajedno.

Iako su strukture tamnica slične, svaka se uspijeva osjećati svježijom i različitijom od ostalih zahvaljujući suputnicima koji vam se pridružuju da ih istražite. Ovi likovi, poznata lica iz Breath of the Wild, imaju različite sposobnosti koje se moraju koristiti za rješavanje zagonetki u svojim tamnicama i aktiviranje svakog mehanizma. Riju iz Geruda, na primjer, može udariti munjom gdje Link ispaljuje strijelu, dok Yonobo iz Gorona može jurnuti naprijed i stvoriti eksploziju vatre. Čine se gotovo kao jedinstveni predmeti iz tamnica u ranijim Zelda igrama, a svojom raznolikošću doprinose iskustvu. Završetak svake tamnice također daje Linku pristup moći tog suputnika do kraja igre, kao i sa sposobnostima prvaka u Breath of the Wild.

Standardni glavni zadaci Breath of the Wild nisu jedini glavni zadaci temeljeni na priči koje treba slijediti. Princeza Zelda je nestala i potraga za njom uključuje praćenje legendi i glasina o drugim misterioznim hramovima. Postoje čudni kipovi u podzemlju, kriptični geoglifi po površini koji se mogu vidjeti samo iz zraka, i još stvari koje treba pogledati, a koje kao da su povezane s glavnom radnjom.

Tu su i sporedne misije i aktivnosti. Ne samo da su se vratila svetišta, već i koroki (mali šumski ljudi napravljeni od drveta). Morat ćete paziti na nagovještaje u okolini da nešto nije u redu kako biste otkrili skrivenog Koroka ili pronašli nasukanog Koroka i pomogli im da dođu do obližnjeg suputnika tako što ćete osmisliti izum koji će ih tamo dovesti.

Vrijedni građevinski radnik može se naći posvuda po karti kako pokušava zadržati svoj dragocjeni znak podignutim za malu fizičku mini-slagalicu koristeći obližnje spremište drva (svaki znak ima drugačiji oblik ili neki drugi aspekt koji zahtijeva drugačiju strukturu za čuvanje postojano je). Entuzijast će platiti novac za svaki bunar koji istražite, a postoji nekoliko desetaka raspoređenih po karti. Gotovo svaka konjušnica (možete uhvatiti i jahati konje kao u Dahu divljine) ima svoju sporednu misiju u kojoj pomažete novinskom izvjestitelju istražiti događanja u blizini. Čak i bez eksplicitnih zadataka koje treba slijediti, igra je prepuna špilja, rudnika, tamnica i moćnih čudovišta za testiranje vaših borbenih vještina i pameti.

Baš kao u Breath of the Wild, Tears of the Kingdom neće vas držati za ruku ni za jednu od ovih misija. Nakon područja tutorijala, dobit ćete pregršt tačaka na mapi i općenite upute za istraživanje, i to je to. Morate obratiti pozornost na svoje okruženje i ono što likovi govore kako biste shvatili kako napredovati, a dnevnik zadataka prati samo minimum informacija. Ovaj poziv da jednostavno istražite mapu i slijedite tragove vlastitim tempom je osvježenje u odnosu na toliko drugih igara otvorenog svijeta poput Horizon: Forbidden West koje vas vode na svakom koraku.

Impresivni vizuali

Tears of the Kingdom izgleda jednako dobro i tehnički je impresivan, ako ne i više, od Breath of the Wild. Ima isti svijetli, povremeno magloviti, gotovo akvarelni umjetnički stil kao prva igra, koja izgleda prilično oštro i na OLED Switchu i na TV-u (nisam testirao ovu igru na ne-OLED Switchu). Često mu je teško održati 30 sličica u sekundi i čini se da ne renderira u punoj razlučivosti od 1080p u usidrenom načinu rada, ali tako je i sa Breath of the Wild. Brzina kadrova u sekundi nikad ne pada unatoč tome što nije dosljedno glatka i nisam primijetio nikakvo značajno usporavanje ili pad u detaljima osim na velikim udaljenostima.

Veličina svijeta i način na koji sve u njemu funkcionira zajedno je ono što čini Tears of the Kingdom tako impresivnim. Udaljenosti privlačenja su nevjerojatno velike, a Link može vidjeti krajolik s udaljenosti od jedne milje kada je vrijeme vedro. Topografija površine također se dobro vidi s neba, čak i s drugim otocima i dosta oblaka između Linka i tla. Kroz sve ovo, fizičke interakcije između objekata, barem unutar razumne udaljenosti od Linka, ostaju dosljedne i funkcioniraju.

Izbliza, sve od kamenja do balvana do Zonai mehanizama, svi utječu jedni na druge s predvidljivom fizikom. Daleko, možete vidjeti planine i jezera (i posjetiti ih). Čak i šest godina nakon lansiranja Switcha, čini se pravim podvigom izvući ovakvo iskustvo iz prilično malenog tableta.

Više od nastavka

The Legend of Zelda: Tears of the Kingdom je tour de force. Uzima sve od nevjerojatnog Breath of the Wilda i nadograđuje ga u svakom pogledu, s više mjesta za istraživanje i stvari koje treba raditi. Ultrahand i Zonai uređaji čine Linkov arsenal daleko složenijim i stimulativnijim od svega što bi mogao učiniti sa Sheikah pločom, a igra je apsolutno pretrpana pozivima da ih upotrijebite. Priča i okolni zadaci također se čine zanimljivijima.

Igra može biti remek-djelo s ocjenom 10, a da nije savršena, a poput Breath of the Wild, Tears of the Kingdom primjer je toga s nekim neugodnim obrambenim tajmingom, frustrirajućim sistemom izdržljivosti oružja i ne baš vrhunskom grafikom . Ali to je također i fenomenalna avantura u gusto zbijenom, bogato raznolikom, masivnom svijetu s nevjerojatno zanimljivim zagonetkama temeljenim na fizici. Toliko je toga što Tears of the Kingdom radi gotovo savršeno da sve pritužbe izgledaju kao naknadne misli.

Legend of Zelda: Tears of the Kingdom bez sumnje je jedna od najboljih igara na Switchu, kao i jedna od najboljih videoigara otvorenog svijeta, tačka.

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.