Company of Heroes 3 za konzole – recenzija

Nakon gotovo dva desetljeća postavljanja standarda za strategiju u stvarnom vremenu iz Drugog svjetskog rata na računarima, cijenjena franšiza Relic Entertainmenta stiže do konzola s Company of Heroes 3.

Opterećena teškim nasljeđem, to je još jedan hrabar pokušaj pojednostavljenja komplikovanog žanra za kontrolere. Djelomično uspijeva, ali majstorska borba je u suprotnosti sa slabim iskustvom kampanje.

U ovom tekstu neću se baviti svim aspektima igre, s obzirom da našu recenziju možete pročitati ovdje. Ovdje se bavimo verzijom za konzole i da li je Relic Entertainment uspio da uspješne prenese ovu strategiju na kontrolere.

Akcija je podijeljena između naizmjeničnog manevriranja na karti svijeta u stilu 4X i strateških borbenih misija. Postoje dvije vrste kampanje, jedna kraća i više linearna, druga slobodnog oblika i većeg opsega. Afrika je manji od dva fronta; preuzimate kontrolu nad Rommelovim Afričkim korpusom u roku od otprilike 5-6 sati. Potaknuto osobnijim načinom kadriranja, ovo je jače na čisto narativnoj razini. Talijanska kampanja je ogromna — 20-30 sati savezničke operacije za preuzimanje cijele zemlje od nacista, koristeći kopnene, morske i zračne napade na karti i mnoge urbane vatrene vatre u misijama.

Dijeljenje glavne priče između taktičke ekspanzije i misija čizmama na tlu stvara privlačne oseke i oseke. Međutim, neprijateljska umjetna inteligencija na taktičkoj karti zapravo nije toliko agresivna i nikada ne vrši veliki pritisak. Napredak u cijeloj zemlji brzo postaje linearan, tvrtke u roamingu mogu se automatski riješiti i nikada niste u nepremostivoj poziciji u kojoj je više različitih gradova spremno pasti. Ovo je u oštroj suprotnosti s misijom borbe, koja može biti naporan izazov na bilo čemu iznad standardne težine.

Kontrole i korisnički interface isprva su nezgodni (naročito pod pritiskom bitke) ali mijenjanje jedinica i izbornika ubrzo postaje intuitivno. Pomicanje kamerom je glatko i možete jednostavno prelaziti između odreda i baza u hodu. Odabiru područja nedostaje preciznost zbog činjenice da grabite bilo što unutar kvadrata koji se širi u središtu zaslona, tako da premještanje većih odreda nije jednostavno.

Pronalaženje puta i općenito ponašanje ekipe je pametno; vojnici će se skloniti iza zaklona ili preskočiti preko njega kako bi došli do određene tačke. Ispravno pozicioniranje i dalje ovisi o vama, ali suzbijanje vatre i opće kretanje nikada vas ne dovodi u opasnost.

Počeo sam s tutorijal koji je bio koristan za vođenje kroz novi korisnički interface i davanje naredbi našoj vojsci pomoću kontrolera. Pogledao sam okolo po korisničkom interfaceu i prije nego što me je tutorijal upitao, moja prva pomisao je bila, ‘mogu li klikom i povlačenjem odabrati svoje jedinice?’ Dok su moje ruke intuitivno prelazile na klik i povlačenje držanjem X i povlačenjem lijeve palice, nagrađen sam plavim okvirom za označavanje odabirom mojih trupa – prokleto strašno. Mogao bih dvaput kliknuti na jedinicu da odaberem sve te vrste ili koristiti dolje na d-padu za kretanje kroz jedinice. Međutim, kontekstni izbornici su vrlo dobro dizajnirani i dar za igranje ove igre na konzoli.

Držanjem lijeve palice dok lebdite iznad nečega dobit ćete kontekstni izbornik za tu jedinicu ili zgradu. Ako ga koristite na odredu grenadira, možete odabrati da bacite granatu, a zatim kliknite gdje želite da bude bačena. Ili ako ste odabrali svoj stožer, kontekstni izbornik omogućuje vam izgradnju trupa ili novih zgrada. Premještanje trupa jednostavno je pritiskom na O za pomicanje ili kocke za napad-kretanje, a standardne zelene, žute ili sive tačke za položaje vaših trupa govore vam jesu li pod zaklonom, poluzaklonom ili na otvorenom.

Primijetio sam da grafika nije tako jasna kao što sam očekivao, nakon što sam igrao na računaru. Nastavio sam i igranje je teklo vrlo glatko, i više nisam razmišljao o grafici. Prijavio sam se sljedeći dan i ponovno sam primijetio nižu kvalitetu, pa sam pogledao opcije igre. Zadani grafički način rada postavljen je na način rada koji je 1080p sa 60 sličica u sekundi. Druga opcija je način razlučivosti koji radi u 4k, ali samo 30fps, što sam isprobao i odmah osjetio sporost, ali izgledalo je puno bolje.

Uskočio sam u kampanju, ali jednostavno se nisam mogao naviknuti na način rada od 30 sličica u sekundi iako je imao izvrsne efekte osvjetljenja i sjene, a jedinice su izgledale oštro. Vraćanje na način rada za performanse i 60fps imalo je puno bolje rezultate i bio sam sretan zbog nešto niže grafike koja je imala glatko responzivno igranje. Sjene su bile osjetno manje detaljne, a vojnici su bili malo nejasni po rubovima. Šteta što nisam mogao igrati u 4k modu, ali drugi možda neće imati problema s tim.

Sve u svemu, Company of Heroes 3 Console Edition izvrstan je port za konzolu s kontrolama koje su bile intuitivne, jednostavne za korištenje i reaktivne za zapovijedanje s nekoliko odreda odjednom. Jako sam se bojao ući u igru s kontrolerom, ali ovo je bilo fantastično iskustvo. Uživao sam u igri sjevernoafričkog RTS-a umjesto u talijanskoj naizmjeničnoj kampanji s sandboxom, ali obje su imale kvalitetno pripovijedanje koje volim u igrama iz Drugog svjetskog rata.

Igru smo igrali na PlayStation5 a primjerak igre je ustupio ComputerLand.

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.