Malo je igara u historiji PC gaminga koje su nosile teret očekivanja kakav je izrastao oko Mount & Blade II: Bannerlorda. Od 2010. i Warbanda, naslova koji je redefinirao kako izgleda vođenje vlastite vojske, upravljanje kraljevstvom i osobno sudjelovanje u bitkama, igrači su strpljivo čekali nastavak koji će taj koncept podići na potpuno novu razinu. TaleWorlds Entertainment godinama je hranio taj entuzijazam – obećanjima o dubljoj diplomaciji, inteligentnijem AI-u, modernijoj prezentaciji i kompleksnijem sandbox iskustvu. ALi nakon stotina sati provedenih u Bannerlordu, jasno je da rezultat nije evolucija nego kompromis: vizualno impresivna i golema igra, ali s iznenađujuće plitkim temeljem.
Na prvi pogled Bannerlord djeluje kao ostvarenje dugogodišnjeg sna. Kalradija, fikcionalni kontinent nadahnut kasnom antikom i ranim srednjim vijekom, nikada nije izgledala bolje. Različite kulture – od varošanskih frakcija inspiriranih Bizantom, preko vlandijanskih feudalnih teritorija, do sturgijskih plemenskih zajednica – oblikovane su dojmljivo i autentično. Gradovi su veći, raznolikiji i detaljniji nego ikada, puni terasa, tržnica i uličica u kojima se čini kao da život neprestano kola.
No čim pokušate stvarno komunicirati s tim svijetom, iluzija počinje blijedjeti. Iako igra dopušta ulazak u svaki grad, funkcionalno je sve svedeno na nekoliko klikova u statičnim izbornicima. NPC-ovi nemaju dubinu, rutine ili reakcije koje bi potvrdile da svijet živi neovisno o igraču. Sve što izgleda impresivno zapravo je kulisa, pozornica bez predstave, svijet koji djeluje grandiozno – ali ne živi.

Jedan od najglasnije najavljivanih sistema bio je smithing. Ideja je zvučala obećavajuće: igrač može sam kovati oružje, birati dijelove i kreirati jedinstvene kombinacije. Međutim, u praksi je sistem opterećen mehanikom izdržljivosti koja ga sabotira. Nakon nekoliko iskovanih predmeta lik “ostaje bez snage”, a jedini način da je vrati jest čekanje u mjestu dok vrijeme prolazi. Ovakav dizajn više podsjeća na mobilne igre koje potiču čekanje, a ne na duboki sandbox RPG.
Činjenica da se uopće ne može kovati oklop – iako je vizualni dizajn zaštitne opreme jedan od najprepoznatljivijih elemenata serijala – dodatno smanjuje smisao čitavog sustava. Kovačija tako ostaje zanimljiva na papiru, ali gotovo beskorisna u praksi, a njezin utjecaj na ekonomiju igre gotovo je nepostojeći.
Bannerlord se često pozicionira kao RPG, no taj aspekt ostaje najslabija tačka. Nedostatak dubine vidi se na više razina. Roguery, sistem zadužen za kriminalne aktivnosti, nudi privlačnu fantaziju – vođenje podzemlja, pljačkanje karavana, infiltraciju u gradove. Ali već na prvim misijama postaje jasno da je riječ o površnoj mehanici sa repetitivnim zadacima i bez stvarnog uticajaa na svijet. Čak i razbojnici koje igrač regrutira spontano postaju regularni vojnici, čime se ruši fantazija vođenja kriminalne frakcije.
Još veći problem predstavljaju NPC-ovi. Unatoč enormnom broju likova u svijetu, gotovo nitko nema osobnost, ambiciju ili karakter. Čak ni članovi igračevog klana – supružnik, djeca, braća i sestre – ne nude priču ili razvoj odnosa. Sve je svedeno na statistiku i funkciju, bez emocionalnog sidrišta koje bi igraču dalo osjećaj narativa.
Unatoč desetljeću razvoja, umjetna inteligencija ostaje ključni problem Bannerlorda. Opsade, koje bi trebale biti vrhunac igre, često se pretvaraju u haotičan spektakl nelogičnog ponašanja: jedinice se gomilaju na istim ljestvama iako su vrata otvorena, branitelji izlaze iz sigurnih zidina bez razloga, a opsadni strojevi ostaju ignorirani. Umjesto precizne srednjovjekovne taktike, igrač svjedoči improviziranom kaosu u kojem pobjeda ili poraz često ovise o pogreškama AI-a, a ne o strategiji.

Situacija je bolja u bitkama na otvorenom, ali i tu vojska nerijetko donosi neoptimalne odluke – od konjice koja juriša bez smisla, do strijelaca koji prestaju pucati zbog najmanje prepreke.
Usprkos svim manama, Bannerlord ima jednu neupitnu snagu: borbu. Ovaj segment predstavlja najbolje što serijal nudi i razlog je zašto se igrači neprestano vraćaju. Melee sustav kombinira težinu, zamah i fiziku u cjelinu koja je istovremeno intuitivna i brutalna. Koplja, buzdovani i mačevi imaju vlastitu “težinu”, a konjički udarci nose razornu kinematografsku snagu.
Bitke s nekoliko stotina ili tisuću vojnika ostaju jedinstveno iskustvo u gaming industriji. Malo koja igra toliko uvjerljivo prenosi kaos srednjovjekovnog sukoba i dopušta igraču da ga doživi iz prvih redova.
Mount & Blade II: Bannerlord igra je velikih ambicija i jednako velikih proturječja. Kao RPG i strateška simulacija, često djeluje nedovršeno: ponavlja se, površna je i opterećena nizom dizajnerskih nedostataka. Diplomacija, ekonomija i narativni elementi ostaju ispod standarda koji je serijal sam sebi postavio.
Ali kao simulator srednjovjekovnog ratovanja, Bannerlord je bez premca. Upravo ta dimenzija održava igru na životu – svaki juriš, svaki okršaj i svaki trenutak proveden na bojnom polju podsjeća zašto je ova franšiza toliko posebna.
Bannerlord je igra koju ćete ponekad kritizirati, često dovoditi u pitanje, ali joj se unatoč svemu vraćati. Jer malo što se može usporediti s trenutkom kada, u sumrak carstva, povedete vlastitu vojsku u posljednji juriš kroz kišu strijela. U toj slici leži njegova najveća snaga – i njegova najveća neispunjena prilika.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru. I naravno posetite TechPlay.gg za još mnogo više uzbudljivih vesti iz sveta gaminga!
Mount & Blade II: Bannerlord
- Datum izlaska: 2022-10-25
- Žanr: Action, RPG, Strategy, Simulation
- Developer: TaleWorlds Entertainment
- Izdavač: TaleWorlds Entertainment
- Testirano na: PC
- Vrijeme igranja: 80
Zaključak
Bannerlord je igra koju ćete ponekad kritizirati, često dovoditi u pitanje, ali joj se unatoč svemu vraćati. Jer malo što se može usporediti s trenutkom kada, u sumrak carstva, povedete vlastitu vojsk

Be the first to leave a comment