
Postoji nešto iskonski privlačno u ideji stvaranja. Bilo da ste kao klinci sate provodili uz SimCity, mukotrpno gradili dinastije u Crusader Kingsu, ili pak sanjali o danu kada će se pojaviti pravi nasljednik legendarnog Sporea, taj poriv da se iz haosa stvori red, da se bude mali, digitalni bog, duboko je utkan u DNK gejminga. Upravo na tu kartu igra i Curiosmos, indie naslov koji je na Steam tiho stigao iz radionice solo developera poznatog pod pseudonimom “shazbot”.
Njegova premisa je toliko jednostavna, a opet toliko ambiciozna: dati vam kontrolu nad rađanjem zvjezdanih sistema i posmatrati kako se, pod vašom ne tako direktnom paskom, rađa i razvija život. Pitanje koje se samo nameće jeste – da li je Curiosmos zaista kosmička odiseja koju smo priželjkivali, ili samo glorifikovani screensaver sa interaktivnim elementima? Nakon nekoliko dana provedenih u kreiranju i uništavanju minijaturnih svjetova, odgovor je, kao i sam svemir, nevjerovatno kompleksan.
Igra vas baca direktno u prazninu, bez tutorijala i suvišnih objašnjenja. Pred vama je samo usamljena zvijezda i beskrajni crni tapet posut dalekim tačkicama. Vaš jedini alat je miš, a vaša jedina moć je mogućnost da “zgrabite” ništavilo i iz njega, poput kosmičkog grnčara, oblikujete asteroide koje potom lansirate u orbitu oko sunca. Svaki klik, svako povlačenje miša, ima težinu i posljedicu. Brzina i ugao lansiranja određuju putanju; sudari stvaraju veće nebeske objekte. Kroz ovaj jednostavan, gotovo meditativan proces, rađaju se planete. I tu počinje prva magija Curiosmosa. Nije dovoljno samo stvoriti kamen u svemiru. Njegova udaljenost od zvijezde diktira temperaturu. Sastav asteroida koje ste koristili za njegovo stvaranje – da li su bogati vodom, kamenom ili gasom – određuje hoće li postati spržena pustinja, ledeni div ili, ako imate sreće, plavi dragulj sa okeanima i potencijalom za život. Ovaj početni dio igre je apsolutno hipnotičan. Osjećate se kao dirigent nekog nebeskog orkestra, gdje umjesto nota koristite gravitaciju i fiziku. Ne postoji cilj, ne postoji pritisak. Samo vi, vaša zvijezda i tiha simfonija stvaranja.
Kada konačno uspijete stvoriti planetu sa idealnim uslovima – tečnom vodom i stabilnom temperaturom – događa se čudo. U dubinama okeana pojavljuju se prve, sićušne tačkice. Primitivni, jednoćelijski organizmi. Od ovog trenutka, vaša uloga se mijenja. Postajete posmatrač, baštovan koji je zasadio sjeme i sada sa strepnjom čeka da vidi šta će iz njega izrasti. Curiosmos koristi sistem proceduralne generacije kako bi simulirao evoluciju. Vaši mali organizmi će se vremenom razvijati, dobijati nove oblike, boje i sposobnosti. Hrane se manjima od sebe, razmnožavaju se i prilagođavaju okolini. Gledati kako se iz vodene supe pomaljaju prva stvorenja koja puze na kopno je istinski poseban trenutak. Ubrzo, vaša planeta vrvi od života – bizarnih, često nespretnih stvorenja koja ste vi, indirektno, stvorili. Neki će razviti krila i poletjeti u nebo, drugi će postati teški oklopnjaci koji dominiraju kopnom. Svaka planeta je unikatni ekosistem, živi eksperiment čiji ishod nikada nije u potpunosti predvidiv. To je ujedno i najveća snaga Curiosmosa. Igra ne priča priču, ona vam daje alate da je sami stvorite. Priča o planeti X, čiji su stanovnici evoluirali u leteće amfibije samo da bi bili zbrisani udarom zalutalog asteroida kojeg ste vi, u trenutku nepažnje, poslali na fatalnu putanju. Taj osjećaj emergentnog narativa je nešto što mnogi AAA naslovi mogu samo sanjati.
Međutim, nakon što početna fascinacija stvaranjem i posmatranjem prođe, počinju da se naziru pukotine u ovom kosmičkom staklu. Glavni problem Curiosmosa leži u njegovoj pasivnosti. Vaš uticaj je, nakon početnog stvaranja planete, izuzetno ograničen. Možete s vremena na vrijeme “bocnuti” ekosistem novim asteroidom, promijeniti klimu i izazvati masovno izumiranje, ali ne možete direktno uticati na pravac evolucije. Ne možete reći: “Želim da moji stvorovi razviju inteligenciju” ili “Hajde da vidimo kako bi izgledala predatorska vrsta sa tri glave”. Sve je prepušteno algoritmu. Za neke, ovo će biti upravo ono što traže – čista, nepatvorena simulacija. Ali za igrače koji su navikli na dublje mehanike, na “god game” naslove poput WorldBoxa gdje možete prizvati kišu, udariti munjom ili blagosloviti određeno selo, Curiosmos će djelovati plitko i, usudio bih se reći, dosadno nakon nekoliko sati. Postaje digitalni akvarijum – prelijep za gledanje, ali sa ograničenom interakcijom. Nedostaje onaj “sljedeći korak”. Šta se dešava nakon što stvorenja ovladaju planetom? Da li razvijaju plemensko društvo? Tehnologiju? Kreću u osvajanje svemira? Nažalost, ne. Evolucija ima svoj plafon, i kada ga dostignete, ostaje vam samo da posmatrate ili da počnete ispočetka.
Sa tehničke strane, Curiosmos je oličenje minimalizma. Grafika je jednostavna, sa čistim linijama i bazičnim modelima stvorenja koja imaju svoj šarm u toj nesavršenosti. Ne očekujte fotorealizam; stil je funkcionalan i služi svrsi, ne opterećujući ni starije računarske konfiguracije. Zvučna podloga je ključni dio atmosfere – ambijentalna, sanjiva muzika koja savršeno prati osjećaj kosmičke samoće i čuda stvaranja. Kontrole su intuitivne do krajnjih granica, svodeći se na “drag and drop” mehaniku koja je odmah razumljiva. Jasno je da je ovo produkt strasti jednog čovjeka, i kao takav, tehnički je ispoliran i stabilan. Nema bagova koji lome igru, nema padova performansi. Radi tačno ono što piše na kutiji.
Na kraju, kome je Curiosmos namijenjen? Ako ste tip igrača koji traži izazov, ciljeve, otključavanje novih mogućnosti i duboku strategiju, ovo vjerovatno nije igra za vas. Vama će nedostajati sadržaj i osjećaj progresa. Ali, ako u gejmingu ponekad tražite utočište, trenutak mira i kreativne slobode bez pritiska, onda bi vas Curiosmos mogao apsolutno oduševiti. To je igra za sanjare, za one koji su kao djeca gledali u zvijezde i pitali se šta je tamo gore. To je digitalna poezija o nastanku života, ali i surovo realan prikaz njegove krhkosti. Nije nasljednik Sporea u smislu obima i mehanika, već njegov duhovni rođak koji je odlučio da se fokusira na jedan, jedini aspekt – čudo postojanja. Da, ponekad se osjeća kao preskupi petrijev tanjir, ali u trenucima kada na vašoj, rukom stvorenoj planeti, prvo stvorenje izađe iz vode i udahne zrak, cijena postaje potpuno nebitna.
Ako ste igrali – dijelite utiske, a ako niste – da li vas je barem zagolicalo?
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru. I naravno posetite TechPlay.gg za još mnogo više uzbudljivih vesti iz sveta gaminga!
Be the first to leave a comment