
Kada studio Bungie izbaci novu ekspanziju za Destiny 2, osjećaj je pomalo kao kad najavite posljednju sezonu omiljene serije. Svi znaju da će se priča zatvoriti, da će biti velikih trenutaka, ali i da postoji realna opasnost od toga da finale ne ispuni očekivanja. The Edge of Fate je upravo ta tačka – ekspanzija koja se reklamira kao konačno poglavlje sage Light and Darkness, i koja već pri prvom pokretanju daje do znanja da želi ostaviti snažan utisak. No, pitanje je da li je Bungie uspio spojiti sve niti u jednu smislenu, epsku završnicu ili je rezultat još jedan podsjetnik na to da Destiny 2 najbolje funkcioniše kad vas uvjeri da gledate prema horizontu, a ne prema tabeli grinda.
Prva stvar koju je nemoguće ignorisati jeste nova podklasa, Prismatic. To je onaj trenutak u seriji kada developeri odluče otvoriti pandorinu kutiju i reći igračima: “Evo, radite šta želite.” Kombinovanje elemenata koji su do sada bili striktno odvojeni daje potpuno novo značenje gameplayu. U PvE-u to rezultira time da se osjećate kao superheroji koji su upravo otkrili cheat kod, a svaki strike ili dungeon pretvara se u vatromet kreativnih kombinacija. U PvP-u, međutim, priča je mnogo haotičnija. Balansiranje moći koje se mogu spajati kao LEGO kockice djeluje kao nemoguća misija, i svaki susret u Crucibleu može biti ili briljantno taktičko nadmudrivanje ili brutalna frustracija koja tjera na rage quit. Bungie je već najavio podešavanja, ali osjećaj da je ekspanzija izletjela u svijet prije nego što je dovoljno istestirana ostaje.
Priča, kao i uvijek, zauzima centralno mjesto u Bungiejevoj prezentaciji. Edge of Fate obećava rasplet višegodišnjeg sukoba i na momente to zaista izgleda grandiozno. Likovi koje pratimo gotovo cijelu deceniju dobili su svoje trenutke slave, neki i emotivne završnice koje ne ostavljaju ravnodušnim. Posebno je zanimljivo kako se Bungie odlučio fokusirati na introspektivne dijaloge i scene koje podsjećaju na klasične space opere. Međutim, problem je u tempu naracije. Često se dešava da nakon jedne impresivne scene slijedi niz zadataka koji djeluju poput usporene epizode filler sadržaja. Iako finale nosi dovoljno emocija da opravda hype, put do njega zna djelovati poput vožnje kroz maglu: jasno vam je kuda idete, ali često nemate osjećaj koliko je još ostalo.
Vizuelna prezentacija, očekivano, ostavlja bez daha. Bungie već godinama važi za jednog od najboljih u industriji kada je riječ o kreiranju svjetova koji izgledaju živi, prostrani i epski. Lokacije u Edge of Fate balansiraju između kosmičkog horora i nečega što podsjeća na bajkovite pejzaže. Nove zone nisu samo dekor – svaka od njih odiše atmosferom koja doprinosi osjećaju težine misije. Jednog trenutka gledate svjetlucave planine koje podsjećaju na Tolkienove opise mitskih zemalja, a već sljedećeg nalazite se u klaustrofobičnim hodnicima gdje očekujete da će iza ugla iskočiti nešto što ni Ghost ne može objasniti. Screenshot tipka će vam ovdje biti najbolji prijatelj, jer Edge of Fate nudi toliko trenutaka vrijednih čuvanja da biste mogli napraviti vlastitu galeriju i koristiti je kao pozadine godinama.
Muzika i zvučni dizajn su posebna priča. Bungie je kroz cijeli Destiny serijal pokazao da zna kako emociju prenijeti kroz orkestraciju, i Edge of Fate to potvrđuje na svakom koraku. Zvuk orkestarskih udaraca kada boss prelazi u novu fazu, šapat neprijatelja u mraku, pa čak i tihi trenuci dok prolazite pored uništenih svjetova – sve to daje težinu koja bi bez te audio podloge djelovala puno pliće. Često sam se uhvatio kako nakon sesije ostavim igru upaljenu samo da bih slušao soundtrack, što dovoljno govori o kvaliteti muzike.
Gameplay mehanike, osim nove podklase, donose i nekoliko svježih aktivnosti. Novi raid je kombinacija svega što Bungie radi najbolje: timska koordinacija, mehanike koje tjeraju na komunikaciju i osjećaj da ste pobijedili nešto epsko nakon što boss konačno padne. Dungeons su također dobro dizajnirani, iako je jasno da Bungie ima šablon koji ponavlja uz male varijacije. Problem nastaje u ponavljanju sadržaja – nakon desetak sati, igrač već osjeti deja vu. Nove aktivnosti jesu uzbudljive, ali osjećaj repetitivnosti brzo ispliva na površinu, posebno za one koji su već desetine ekspanzija uložili sate u ovaj univerzum.
Ono što najviše boli jeste loot sistem. Destiny je oduvijek balansirao između nagrađujućeg i kaznenog pristupa, ali Edge of Fate često previše naginje ovom drugom. Potraga za savršenim rollom na oružju ili za određenim komadom armora zna biti iscrpljujuća, a osjećaj zadovoljstva kada ga konačno dobijete ponekad ne opravda sate grindanja. Naravno, hardcore igrači će uživati u tom lovu, ali casual publika će se brzo zapitati da li njihovo vrijeme vrijedi ovakvog truda. Bungie je pokušao ublažiti taj problem sistemima koji daju nešto više kontrole, ali to i dalje nije dovoljno da se razbije osjećaj beskonačnog vrtnje u krug.
Multiplayer aspekt, posebno PvP, ostaje najkontroverzniji dio. I dok su neki modovi zabavni i dinamični, balans je vječna boljka. Uvođenje Prismatic podklase dodatno je zakompliciralo stvari, i trenutno se čini kao da svaka druga partija zavisi od toga ko je pronašao najoptimalniju kombinaciju moći. Crucible je oduvijek bio poligon za frustracije, ali Edge of Fate ga čini gotovo nepredvidivim. To može biti uzbudljivo u kratkim sesijama, ali za dugotrajnije igranje zna biti zamorno.
Na tehničkoj strani, Destiny 2 i dalje pokazuje stabilnost. Performanse su solidne, a bugova ima, ali ništa što bi u potpunosti uništilo iskustvo. Međutim, optimizacija na konzolama starije generacije počinje pokazivati svoje granice. Igra radi, ali se osjeti da je sve dizajnirano primarno za jače mašine i nove konzole. PC verzija ostaje najbolji način igranja, posebno ako imate hardver koji može iskoristiti puni potencijal vizuelne prezentacije.
Vrijedi spomenuti i zajednicu, jer Destiny nikada nije bio samo igra – to je društveni fenomen. Edge of Fate donosi trenutke u kojima je osjećaj igranja s prijateljima nenadmašan. Raidovi, Fireteam komunikacija, pa čak i zajedničko kukanje zbog RNG-a čine da se osjetite dijelom nečega većeg. Bungie to zna i koristi kao ključni adut. Ako ste solo igrač, iskustvo je mnogo manje sjajno – Destiny 2 vas jednostavno tjera da budete dio zajednice, inače igra zna djelovati prazno.
Kad se podvuče crta, Edge of Fate je ekspanzija kontrasta. S jedne strane imamo spektakl vizuala, muzike i novih moći koje vas na momente natjeraju da zaboravite na sve frustracije. S druge strane, tu je repetitivnost, grind i neriješeni problemi balansa koji vas podsjete da Bungie još uvijek nije pronašao savršenu formulu. Kao završnica jedne ere, Edge of Fate ima dovoljno težine i emocija da se pamti, ali istovremeno i dovoljno slabosti da nas podsjeti zašto je Destiny 2 kroz godine bio i voljen i kritiziran u istom dahu.
Moja konačna presuda? Ako ste veteran koji je već uložio stotine sati u ovu igru, Edge of Fate je neizostavan – ne samo zato što donosi nove moći i raid, nego i zato što zatvara priču koju pratite gotovo deceniju. Ako ste povremeni igrač ili tek razmišljate da uđete u Destiny univerzum, možda je bolje pričekati sveukupnu završnu verziju ili neki popust. Edge of Fate je fantastičan u svojim vrhuncima, ali prepun prepreka koje traže strpljenje i posvećenost.
Jeste li vi već odigrali Edge of Fate i kakvi su vaši utisci? Mislite li da je Bungie pogodio ton završnog poglavlja ili je ovo još jedan primjer igre koja se sapliće na vlastitim ambicijama? Podijelite svoje mišljenje u komentarima i nastavite diskusiju – jer svaka priča u Destiny univerzumu je velika onoliko koliko je zajednica doživi zajedno.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru. I naravno posetite TechPlay.gg za još mnogo više uzbudljivih vesti iz sveta gaminga!
Destiny 2
- Datum izlaska: 2017-09-06
- Žanr: Action, Shooter
- Developer: Bungie
- Izdavač: Activision Blizzard, Bungie
- Testirano na: PC
- Vrijeme igranja: 41
Zaključak
Ako ste veteran koji je već uložio stotine sati u ovu igru, Edge of Fate je neizostavan – ne samo zato što donosi nove moći i raid, nego i zato što zatvara priču koju pratite gotovo deceniju.
Da li se slažete sa našom ocjenom? Ostavite svoj komentar ispod i podijelite vaše mišljenje sa nama!
Be the first to leave a comment