Diablo 4 – recenzija

Nakon dugo godina čekanja Diablo 4 je stigao! Uz vrištanje demona se pitamo da li je Blizzard naučio na greškama i uspio fanovima podariti igru kakvu zaslužuju?

Blizzard želi da znate da je Diablo 4 vrlo ozbiljan naslov. Od svog zadivljujućeg uvoda, koji evocira Warcraft 3 doba vrhunca najbolje kinematografije, do bogato sablasnih pozadina u kojima se odvija kontinuirana petlja ultranasilja ubijanja demona-

Uglavnom je dobro napravljeno. Pisanje se vraća na Diablova originalna naslova; gotička, niskofantastična mijazama beznađa i intriga. Što je najdojmljivije, ova verzija Diablova svijeta ponovno djeluje kao svijet na koji smo navikli; mjesto s historijom i napetošću-.

Ali usprkos nagrađivanoj međuigri između raznih statistika i poboljšanja te hvalevrijednom osjećaju da, čak i vrlo rano, imate pristup nekoj vrsti slobode u prilagodbi karaktera i borbi koja je obično zaključana satima u sličnim igrama, Diablo 4 djeluje… kao igračka . Skinite paklene vriske i zastrašujuće uvjerljive kostime za Noć vještica, i ono što ostaje je videoigarski ekvivalent hiperukusne junk hrane, iako s bezbroj šarenih upozorenja na pakiranju.

Talent i znanje vrijedno desetljeća ovdje su potrošeni na prevođenje višestrukosti u finu znanost. Diablo 4 može izgledati i zvučati zlokobno, ali u praksi sve je lagano. Ovo bi moglo biti upravo ono što tražite: živopisan i dobro realiziran pakleni krajolik u koji možete pobjeći, onaj koji zagrize tek toliko da se osjećate prisutnim, ali nikad stvarno testiranim.

Primjer: Nedavno sam isprobao klasu Druid, snažnog borca na prvoj liniji s pristupom mijenjanju oblika, životinjskim pratiocima i mnoštvom munjevitih čarolija. Čak i iz tih prvih nekoliko dragocjenih bodova vještina, jasno je da Druida možete odvesti u nekoliko različitih smjerova – učiniti ga sporim i razornim vukodlakom, na primjer, ili vođom vučjeg čopora. Moj najdraži skill su bile munje. Sve je to prikladno impresivno za pogledati, s niti jednim ispuštenim kadrom na vidiku dok radnja postaje zauzeta pirotehničkim štihom. Ali nakon što sam prikupio pristojan oklop i zaštitne čarolije, našao sam se više-manje na autopilotu satima dok su horde pakla padale preda mnom.

To stvara čudnu nepovezanost između atmosfere i igre. Umjetnost, dizajn zvuka i izgradnja svijeta u Diablu 4 idu izuzetno impresivno kako bi vas uvjerili da je ovo sumoran, opasan svijet. Šteta je samo što je tako malo susreta koji to podržavaju. Sve mi je nekako prelagano.

Kao i prethodni dijelovi franšize, Diablo 4 je mračni RPG za puzanje po tamnicama u kojem igrači ubijaju stotine neprijatelja i skupljaju vrijedan plijen za to. Ovaj je put napravljeno nekoliko izmjena u formuli, čineći je više modernim MMO-om namijenjenim da igrači duže provode vrijeme u igri . Kako bi izvršio taj zadatak, RPG je uzeo ono što je serija uvijek dobro radila i poboljšao te aspekte još više, slično kao opremanje bolje opreme za lika.

Diablo’s Sanctuary je bogat jezivom predajom, a to nikad nije bilo očitije nego u Diablu 4. Veliki zlikovci dvosmisleni su u svojim motivima, ali izrazito zli u svojim metodama, i igraju se briljantno tokom cijele kampanje. Štaviše, grafička vjernost, glazba i dizajn zvuka vrhunski su, što je iznenađujuće s obzirom na njegovu frustrirajuću prirodu da morate uvijek biti online. Jedan od najranijih dokaza njegove majstorske kohezije između akcije, izgradnje svijeta i pripovijedanja bila je sporedna misija u početnoj zoni u kojoj sam istraživai zaleđenu čistinu tražeći muža jedne seljanke, samo da bih ga našao svezanog i živog oderanog, moleći za smrt – jasan naklon prema Hellraiseru.

Svih pet zona Diabla 4 prepuno je takvih trenutaka. Jedan se odvija u šumskoj regiji Scosglen koja je nepogrešivo inspirirana keltskim stilom, a faktor šoka izazvan njegovim tjelesnim užasom vješto je utkan u širu radnju na način koji je prepoznatljiv za franšizu. Budimo jasni: ovo je najmračniji Diablo koji je ikad bio, i tematski govoreći, izbacuje iz vode mračnu gotičku atmosferu Diabla 2.

Naravno, to ne bi bila prava Diablo igra bez dubokih klasa karaktera koje nude obilje prostora za prilagođavanje vlastitog stila igre nakon što borba započne. Prilagodba klase je skokovito ispred Diablo 2: Resurrected i Diablo 3, posebno na kasnijim razinama, a to je zbog opsežnog stabla vještina temeljenog na klasama koje je temeljitije. Klase su dovoljno detaljno raščlanjene da daju tonu prostora za eksperimentiranje s različitim vještinama i pasivnim poboljšanjima statistike koja često potiču specifične stilove igre, a to je daleko očitije na višim razinama – kada ste zaradili svoj Ultimate i Key Passive sposobnosti, koje potpuno mijenjaju igru i čak bi se moglo reći da mijenjaju način na koji određeni lik funkcionira na osnovnoj razini.

Dao sam svom Druidu ključnu pasivnu sposobnost koja je učinila da njegove čarolije Oluje posredno pokreću ekvivalentne čarolije suprotnog elementa; u praksi, to je značilo da će svaka munja koju je ispalio također imati priliku stvoriti pukotine koje izbijaju ispod nogu primatelja, nanoseći dvostruko veću štetu.

Napredovanje u klasi je pojačano svim vrstama korisnih poboljšanja; svaki komplet dolazi sa sistemom tercijarnog napredovanja uz vještine i opremu — a način na koji ti sistemi funkcioniraju jako varira seta do seta. Na primjer, Druid otključava svoje blagodati duha dovršavanjem čitavog lanca sporednih zadataka i uspostavljanjem uporišta za Druide u Scosglenu, a nakon što sam to učinio, mogao sam dodijeliti specijalizirani resurs kako bih postao daleko moćniji na određene načine nego što bih bio da sam odlučio potpuno preskočiti tu potragu.

Ova razina dubine klase nadilazi sve što sam vidio u bilo kojem ARPG-u osim Path of Exile ili možda Lost Arka, iako je još uvijek rijetko vidjeti predmete koji su pojedinačno dovoljno moćni da potpuno promijene način na koji igrate na ranim levelima. Nedostatak “vau” faktora u plijenu Diabla 4 u prvih 20 sati doimao se kao užasan odmak od Diabla 2 i odmah mi je zamjerio činjenicu da igram uvijek online pseudo-MMORPG, a ne single-player RPG koji nije trebao brinuti o balansiranju tona likova online igrača.

Na kasnijim levelima otkrio sam da sam nakupio dovoljno legendarne opreme i dragulja da namjerno usavršim određeni stil igre koji bi bio nedostižan da nisam imao te predmete opremljene, i moram pohvaliti Diablo 4 zbog toga kako mnogo prilagođavanja postoji na tim višim levelima. Potrebno je neko vrijeme da krenete, ali vrijedi vremena uloženog u vaš karakter.

Svaki dio opreme u arsenalu Diabla 4 općenito utječe samo na nekoliko osobina i statistika – općenito unutar stabla vještina vaše klase – umjesto potpunog uvođenja novih mehanika. Ne možete pronaći plameni mač ili oružje koje ispaljuje munje, ali možete pronaći štap koji čini otrovne čarolije vašeg Druida malo jačim ili mijenja učinak vaših vještina likantropa, na primjer.

Širina sadržaja u otvorenom svijetu Diablo 4 je nevjerojatna, a zahvaljujući njegovom inteligentnom sistemu skaliranja razina, u osnovi možete hodati u bilo kojem smjeru i pronaći mnoštvo stvari koje možete učiniti u bilo kojem trenutku (i više će regija postupno postati dostupno kako prelazite na na viši level).

Za razliku od sličnog MMO-a analognog Lost Arka, koji odvaja svoj uporni otvoreni svijet morskim putevima i potiče svoje igrače prilagodljivim tvrđavama i drugim vanjskim aktivnostima, Diablo 4 mudro fokusira svoj opseg na svoje temeljne petlje igranja, i kao rezultat toga, čini se savršeno upotrebljivim za solo igrača. Utočište je prepuno aktivnosti koje su osmišljene da vas obasuju plijenom, znanjem i gomilom krvi na svim razinama i s bilo kojim brojem suigrača. Dinamični svjetski događaji, gradovi i misije prošarani su statičnim nadsvijetom koji dijelite vi i svi ostali na server.

Duboko sam impresioniran kako Diablo 4 upravlja svojim otvorenim svijetom s pet različitih regija. Nakon određene tačke u glavnoj priči, na kraju ćete dobiti vlastitog konja, a zgodno je moći jahati – umjesto trčati – kroz ovaj prilično veliki svijet. Međutim, bilo mi je pravo veselje trčeti s jednog kraja svijeta na drugi pješice, ubijajući sve što mi se našlo na putu i požnjevši više nego dovoljno plijena da nekoliko puta nadogradim svoju opremu.

Jednako impresivan ovom balansiranju u igranju je impresivan audio dizajn Diabla 4. Briljantno okultni i jezivi tonovi zvučnog zapisa Diabla 2 vraćaju se s eksperimentalnom, raznolikom, ambijentalnom i ponekad energičnom glazbenom partiturom koja odražava kulturne tonove svake od pet glavnih zona. Istočnoeuropske teme Fractured Peaksa uvelike se razlikuju od onih iz Škotske inspirirane kraljevine Scosglen ili pješčanih padina Kehjistana koje sadrže bliskoistočne zvukove koji snažno kanaliziraju Luta Gholeina iz Diabla 2. Nevjerojatno lijepa glazbena partitura Diabla 4 savršeno nadopunjuje njegov izniman zvučni dizajn.

Diablo 4 korača izvan vrata s impresivnom mješavinom zanosnog pripovijedanja, zanimljivog igranja i vrhunskog audio-vizualnog dizajna. Kao rezultat toga, stoji kao revolucionarni dodatak ARPG žanru, unatoč mojoj stalnoj zabrinutosti oko njegovog obveznog postojanog multiplayera i potencijalnih budućih mikrotransakcija.

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.