Evil West – recenzija

S obzirom na velik broj igara koje su izašle u posljednjih mjesec dana, bilo bi vam oprošteno da vam je Evil West promaknuo ispod radara.

Potpuno novi IP od Flying Wild Hog of Shadow Warrior slave, Evil West je nešto kao relikt prošlosti, s linearnom kampanjom za jednog igrača, tajnim kolekcionarskim predmetima, nadogradnjama oružja, pogodnostima i još mnogo toga. To ne znači da se Evil West čini arhaičnim, no s kampanjom u tijesnom ritmu, zadovoljavajuće brutalnom borbom i fleksibilnim napredovanjem koje se sve spaja u potpuno ugodnu avanturu punu pokolja.

Smješten na Divljem zapadu pod prijetnjom nadnaravnih bića poznatih kao Sanguisuge, ulazite u kožu Jesseja Rentiera, ubojice vampira i nasljednika Instituta Rentier. Na čelu s Jesseinim ocem, Williamom Rentierom, jedina svrha Instituta je iskorijeniti vampirsku prijetnju koja je zavladala Sjedinjenim Državama. S Institutom Rentier koji je naoružao paru i električnu energiju, Sanguisuge očajnički žele preživjeti unatoč svim izgledima i pokreću napad širom zemlje kako bi zauvijek iskorijenili čovječanstvo.

To je prilično dobra priča koja je zabavna zbog svojih likova i otvorene kickavosti. Iako je sam Jesse lijep protagonist, sporedni likovi poput dugogodišnjeg ubojice vampira Edgara Gravenora i liječnice Emilije Blackwell izvlače ono najbolje iz njega kroz svoje interakcije. Dijalog je prepun referenci na dugogodišnje franšize kao što su DOOM, Castlevania i više, što dodatno pridonosi samosvijesti.

Kad bih morao opisati Evil West, rekao bih da je najsličniji DOOM Eternalu iz trećeg lica. Čvrsto je usredotočen na upravljanje resursima, određivanje prioriteta ciljeva i čini da se osjećate jednako loše kao što izgledate. Temeljna borba se vrti oko napada iz daljine i bliske borbe, gdje Jesse ima pristup kombinacijama iz neposredne blizine i puškama dalekog dometa. To je besprijekorno i fluidno stapanje to dvoje što čini potpuno jedinstven i kinetički stil borbe, gdje mijenjate oružje po potrebi, ispreplićući udarce između i spajajući sve s finišerom za prijeko potreban health.

Borba se dodatno produbljuje kada otključate rukavicu na električni pogon koja ima mnoštvo mogućnosti. Njegova primarna upotreba je za udaranje neprijatelja električnom strujom, što vam omogućuje da nastavite s porazom od velike štete, ali to je način na koji možete uništiti svoje neprijatelje koji vam omogućuje da postanete kreativni. Bilo da se radi o uspješnom pariranju, privlačenju neprijatelja prema vama bičem ili oslobađanju električnog pakla na Sanguisugeu u overdrive modu, rukavica je dosljedno zadovoljavajuća za korištenje u borbi, a to se samo pojačava napredovanjem.

Dok se krećete kroz linearne razine, preći ćete na višu razinu i dobiti bodove pogodnosti koje možete potrošiti na nove vještine za Jesseja. Ovdje možete pronaći nekoliko različitih stabala koja pružaju jedinstvene i različite stilove igre, kao što je maksimiziranje regeneracije energije kako biste što bolje iskoristili snažne napade rukavicama ili iskorištavanje opasnosti iz okoliša protiv neprijatelja kako biste dobili prednost. Svaki dobiveni perk bod uvijek je primamljiva perspektiva novih načina za otpremanje neprijatelja na veličanstveno zadovoljavajući način.

Mnoštvo oružja koje dobijete također se može nadograditi tokom putovanja dok skupljate dolare. Od standardnog revolvera sa šest metaka i lovačke puške s zatvaračem, do doslovnog bacača plamena, uvijek postoji način da ojačate i dodatno prilagodite svoje omiljeno oružje. Sve se kombinira kako bi se napravio nevjerojatno lud borbeni sistem koji praktički moli za ponovno igranje nakon što dobijete kredite, što stvarno cementira koliko se Jessejeve sposobnosti ubijanja šire tokom igre.

Svi ovi aspekti, uz mogućnost povrata bodova za pogodnosti u bilo kojem trenutku, znače da imate robustan i fleksibilan sistem napredovanja koji vas potiče da eksperimentirate s Jessejevim vještinama. Jedno igranje mi nije bilo dovoljno da dobijem svaku nadogradnju, ali siguran sam da će nova igra i igranje rezultirati potpuno nadograđenim i opremljenim Jessejem za kojeg sam siguran da je lud kao što sam i očekivao.

Igra je ipak donekle spora. Otkrio sam da se prvih nekoliko misija ponavljalo u njihovim borbenim arenama zbog relativno ograničenog skupa pokreta i izbora oružja na početku. To je trajalo samo prve 3-4 misije, ali je borba bila prizemnija u početnim satima u usporedbi s koliko haotičnom može postati u drugoj polovici igre. Borbeni sistem kao što je ovaj nije ništa bez neprijateljske raznolikosti, a Evil West to isporučuje u velikim količinama. Konstantno servira nove kombinacije tipova neprijatelja koje od vas zahtijevaju da odaberete ono na što se prvo želite usredotočiti kako biste stvari učinili što lakšima.

Tokom mojeg otprilike 10-satnog igranja na normalnoj težini, umro sam nekoliko puta, ali na kraju sam osjetio da je krivulja težine bila zadovoljavajuća i isplativa. Ovo je najistaknutije u bombastičnim borbama sa šefovima Divljeg zapada, koje zahtijevaju višu razinu fokusa, brzo izmicanje i iskorištavanje slabih točaka neprijatelja.

Iako su misije u Evil Westu nevjerojatno linearne, to svakako nije na vlastitu štetu. Svaka misija traje tačno onoliko vremena, nikad ne pretjerano s dobrodošlicom niti se prerano klanjajući tamo gdje njezine ideje ne mogu disati. Unatoč nadnaravnom okruženju, Flying Wild Hog još uvijek pronalazi načine za utkati kaubojske spone u ove razine, poput eksplozivne pljačke voza i napete pljačke banke. Svaka razina još uvijek ima neke skrivene kolekcionarske predmete, skinove i nadogradnje za pronaći, tako da nikad nije tako jednostavno kao hodati ravno naprijed.

Iako nisam mogao testirati coop tokom svog vremena provedenog u igri, samo domaćin sesije može napredovati kroz misije priče i nadogradnje likova, što znači da će svatko tko se pridruži sesiji kao gost izgubiti sav napredak postignut kada se vrati na vlastitu datoteku. Zdravlje i šteta neprijatelja povećavaju se kako bi se uzeli u obzir dodatni igrači, ali je razočaravajuće što 10-satnom iskustvu kao što je ovo nedostaje mogućnost spremanja napredovanja između solo i coop igranja.

Ipak, cijela se stvar može igrati s partnerom, tako da se u tome definitivno može pronaći neka vrijednost. Dok Divlji zapad obično može biti sinonim za talasaste pustinje i travu, Evil West se protivi trendu uključivanjem bezbrojnih okruženja za istraživanje, a sva su jednako zadivljujuća kao i druga. Od tipičnih zapadnjačkih gradova do šuma prepunih krvavih pijavica, svaka misija je vizualni užitak s odgovarajućom količinom spektakla za svaku od njih. To dodaje već tijesnom tempu kako biste bili angažirani i uključeni u svaki dio svijeta koji posjećujete.

Iako se baš i ne može suprotstaviti nekim današnjim triple A juggernautima, vizualna privlačnost Evil Westa je u njegovom stilu, koji pršti živim bojama krvi i elektriciteta u izravnom kontrastu s estetikom steampunka.