Forspoken – recenzija

Kao prvo AAA izdanje 2023., Forspoken je davao veliku nadu. Obećavao je prekrasan i dubok RPG koji se izdvaja brzom i fluidnom mehanikom kretanja. Da je ispunila ova obećanja i dala igračima zanimljivu priču za početak, igra koja je započela život kao “Project Athia” bila bi lak pogodak u inače turobnom mjesecu.

Umjesto toga, Forspoken promašuje na svakom frontu. Srž problema je u tome što je Forspoken bolno generičan. Decembarski demo je to jasno pokazao čak i u kratkom trajanju. Naravno, uvijek je postojala šansa da će proširena postavka, priča i mehanika cijele igre promijeniti tu percepciju. Umjesto toga, cementira ga. Frustrirajuće, u Forspokenu ima tračaka dobre igre. Ali sve – od generičke i nezanimljive priče do parkour stila nad sadržajem – nedovoljno je razvijeno. Čini se kao da je igra izgrađena na jednostavnom načinu rada iz postojećeg fantasy RPG predloška. Srećom, gotovo sve u Forspokenu je upotrebljivo. Tokom mojih gotovo dvadeset sati s igrom na PS5, radila je onako kako su programeri namjeravali. Nije bilo većih grešaka ili problema s performansama o kojima bismo mogli govoriti.

Unatoč tome, bolno je prosječan. U svakom momentu igranja sam imao želju da odustanem. A u doba u kojem se mediji neprestano natječu za našu pozornost, zašto bi itko trebao gubiti vrijeme na igru koja nije osobito zabavna ili zanimljiva za igranje?

Forspokenova priča je priča o djevojci o njujorškom domu za siročad Freyu Hollandu, koja je neočekivano prebačena u čarobni svijet Athia nakon što je pronašla začaranu narukvicu. Kad stigne tamo, biva upletena u rat između stanovništva kraljevstva i njegovih zlonamjernih vladara – Tantasa.

Athia je također bila korumpirana Lomom, mijazmom koja kvari sve što dotakne. Pretvorio je velik dio ljudi i stvorenja u čudovišta. Od samog početka, Forspoken je neoriginalan. Bilo da se radi o Harryju Potteru, odgojenom na način koji nam je poznat te odveden u Hogwarts ili o Bilbu Bagginsu koji je prisiljen na neočekivano putovanje, priča o ovom fantastičnom neprilagođenom heroju ispričana je na hiljadu različitih načina. A verzija Forspokena daleko je od najnevjerojatnije. Glavni lik Frey je neprijatan protagonist koji mudruje s odvratnim stavom, sklonošću psovanju i nesmiješnom kadencom. Glasovna glumica i manekenka Ella Balinska bez sumnje se potrudila s onim što joj je dano. Ali pisanje je, iskreno, grozno.

Freyi se pridružuje pomoćnik Cuff – narukvica koja govori – koja namjerava educirati i voditi Frey na njezinom putovanju kroz Athiu. Umjesto toga, njih dvoje se uglavnom svađaju kada ne primjećuju kako ne poznaju svjetove jedno drugoga. Ovo je očito bilo zamišljeno kao prijateljska šala u stilu Marvela, ali izaziva jezu.

Unatoč Cuffovim najvećim naporima, Frey se brine samo o odlasku kući i pokazuje prezir prema tome što mora uraditi većinu glavnih misija u igri. Ironično, ovako sam se osjećao veći dio svog igranja. A ako protagonist ne želi spasiti svijet, zašto bih ja? Tokomsvog putovanja Frey susreće niz sporednih likova. Tu je i predobra Auden Keen, njezin otac Robian, Olivia i sami Tantasi. Svi su oni razočaravajuće embrionalni u svom razvoju i služe samo da popune tipične uloge u Freyevoj predvidljivoj pustolovini. Govoreći o predvidljivom, tu je kasni obrat u igri koji sam pogodio čim sam saznao da je Frey siroče. Umjesto da bude iznenađujuće, ovo otkriće dokazuje sveopću neoriginalnost zamorne pripovijesti Forspokena.

Okruženje Athia je sama po sebi ogromno mjesto. Preveliko, zapravo. Za igru koja traje samo petnaest sati, jednostavno nema potrebe za mapom ovog razmjera. Iako bi se moglo reći da vam glavna priča ne uspijeva pokazati sve što Athia ima za ponuditi, stvarnost je da ona zapravo nema puno za ponuditi.

Kontinent je podijeljen u četiri kraljevstva: Praenost, Avoalet, Visoria i Junoon. Varijacije između područja su minimalne izvan različitih filtera boja. U kojem god području da se nalazite, većina karte sastoji se od ogromnih prostranstava otvorenog prostora s nekim rudimentarnim aočkama interesa. Tu su polja, planinski lanci, mostovi, nekoliko dvoraca i neka neinspirativna sela. Ali ne postoji ništa što bi vas zaustavilo u vašem naumu i zabranilo osjećaj strahopoštovanja.

Osim toga, postoje i druge znamenitosti kao što su spomenici, labirinti i fontane za otkrivanje koje vas nagrađuju poboljšanjima vještina, novim čarolijama i jedinstvenim predmetima. Međutim, ne treba vam ništa osim onoga što se može steći kroz misije glavne priče. To ih sve čini temeljno besmislenim i nevrijednim traženja. Središte Forspokena je veliki grad Cipal. Velik dio igre provodi se lutajući njegovim ulicama.

Za razliku od Assassin’s Creeda, koji je bio pionir istraživanja temeljenog na parkouru, Forspoken vam ne dopušta da slobodno istražujete njegov glavni grad. Čarobni parkour je onemogućen unutar Cipalovih vrata, tako da ostajete lutati bezdušnim ulicama bez ičega zanimljivog za vidjeti ili raditi.

Glavna prodajna tačka Forspokena je njegov čarobni parkour sistem koji Freyi omogućuje da prijeđe Athiu na brz i blistav način. Srećom, parkour je jedan od boljih elemenata igre. Izgleda impresivno, lijepo je integriran u borbu i čini putovanje nenadahnutim atijskim krajolikom iznenađujuće ugodnim.

Ipak, ovo posljednje je dvosjekli mač. Parkour je toliko zabavan u usporedbi s ostatkom igre da vas potiče da brzo stignete do cilja.

Srećom, mjerač izdržljivosti parkoura je velikodušan, a brzina kretanja velika. Bez toga, prelazak preko Athie bio bi potpuna muka koja bi svakoga gotovo odmah odbila. Iako je to jedna od boljih značajki Forspokena, parkour je jednostavan. Od igrača nije potrebna prava vještina ili angažman. Kako napredujete i otključavate više čarolija, raskošni efekti čestica u igri dolaze na svoje. Ali neprijateljski susreti su vrlo jednostavni.

Unatoč tome, otključavanje više čarolija pomaže da se borba održi svježom, posebno kada opcije postanu dostupne nakon pobjede nad prvim (ali kasnim) bossem. Međutim, Frey dobija pristup svom punom rasponu sposobnosti tek na kraju priče igre. A kako drugdje u Atiji nema ničeg zanimljivog za vidjeti ili raditi, to znači da ih većina igrača neće imati priliku koristiti.

Athia nije jedina stvar koja pati od loše grafike igre. Modeli likova izgledaju uglavnom nedojmljivo s ponešto smiješnih animacija lica ubačenih za dobru mjeru. Nemojte me krivo shvatiti, Frey izgleda sjajno u unaprijed renderiranim scenama. A Tante su vizualno najuzbudljiviji likovi Forspokena. Ali općenito, grafički paket pada zbog općeg nedostatka brige za detalje. Na PS5, igra je dobra. Nudi tri grafička načina rada: usmjeren na performanse, usmjeren na kvalitetu i ray tracing. Iskreno, nema velike razlike među njima. Stoga sam se odlučio za način rada Performance zahvaljujući većem broju sličica u sekundi.

Muzika Forspokena jedan je od njegovih vrhunaca. Dolazi od skladatelja God of War i The Rings of Power, Beara McCrearyja – pa ne bih očekivao ništa manje.

Forspokenova borba i parkour možda izgledaju blistavo na površini, ali oba sistema nemaju sadržaj. Slično tome, Athia je otvoreni svijet s malo toga za ponuditi osim svoje nepotrebno napuhane veličine. Luminous Productions uspio je stvoriti igru koja gotovo ispunjava svaki okvir na modernom RPG popisu. Sve je funkcionalno i ima za zabavu. Ali ništa se ne ističe. I ništa vas ne vuče natrag po još. Stvarno sam želio voljeti Forspoken. Međutim, njegov odvratni protagonist, generička priča, vizualno neprivlačan i nezanimljiv svijet te plitak gameplay čine ga ništa više od prosječnog iskustva kojem se neću vračati.

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.