Mato Anomalies – recenzija

Mato Anomalies je mješavina ideja i motiva koja uglavnom funkcionira, ali pati od pokušaja da se s premalo učini previše. Radi se o vrlo ambicioznom naslovu, ali iskustvo u cjelini pati od lošeg tempa i ponavljanja, i kao rezultat toga djeluje kao samo još jedan osrednji JRPG, unatoč nekim originalnim idejama.

Smješten u neo-futuristički grad zvan Mato, tajanstveno mjesto zatvoreno od ostatka svijeta, igrate kao dvojni protagonisti Doe i Gram. Doe je detektiv i kroz njegove oči istražit ćete ove surove ulice. Upoznat ćete njegove ekscentrične građane, tražiti tragove, sudjelovati u raspravama poput vizualnog romana i razotkriti misterij u srcu ove nadrealne priče.

Gram je u međuvremenu šaman, vrsta duhovnog uličnog samuraja koji lovi stvorenja poznata kao Bane Tide, koja nastanjuju metafizičke pukotine diljem grada poznate kao Jazbine. Zajedno, Doe i Gram istražuju čudna zbivanja koja se odvijaju diljem Mata u tipičnom okorjelom znanstveno-fantastičnom noir stilu.

Sama priča može biti teška za pratiti, puna visokoumnog filozofiranja uobičajenog za ovu vrstu okruženja. Šteta, također, jer određeni likovi definitivno imaju potencijal (Gram i Butterfly posebno) i izgubljeni su trčeći naprijed-natrag u interakciji s zaboravljivim NPC-ima. Ovi sporedni likovi su, nažalost, prikazani kao bezlični, što samo služi da svaki od njih bude manje pamtljiv.

Grad Mato sam po sebi je dovoljno evokativan, ali navigacija njime brzo postane posao. Iako možete, blagoslovljeno, brzo putovati između njegovih različitih okruga s lakoćom, prisiljeni ste se vraćati na iste lokacije stalno, i to brzo postaje jako dosadno. Jazbine su mjesto gdje se odvija srž igranja. Očekujte niz sivih, praznih hodnika i soba koje uglavnom postoje kako bi vam pružile naizmjeničnu borbu u dosadnom stilu.

Iako Doe ne sudjeluje u borbi, okupit ćete vrlo eklektičnu skupinu usamljenika, neprilagođenih i autsajdera na tradicionalni JRPG način. Borba je jednostavna u usporedbi s onom vrstom igara koje Mato Anomalies pokušava oponašati. Akcija se može automatizirati, što može, ali i ne mora biti dobra stvar, ali mi je ipak bila dobra opcija da skipam borbu.

Mato Anomalies barem pokušava pomiješati stvari na frontu igranja, s različitim stupnjevima uspjeha. Na primjer, vaša grupa dijeli zdravlje, što znači da pojedinačni članovi grupe nisu izbačeni, ali ćete izgubiti ako traka zajedničkog zdravlja padne na nulu. Osim toga, sposobnosti idu na potezno hlađenje, što dodaje dodatni sloj strategije za upravljanje. Animacije su blještave i dovoljno fluidne, ali svaki napad je popraćen iritantnim vokalima.

Igra uglavnom radi dobro, s tu i tamo nekim manjim problemima s brojem sličica u sekundi. Ima prilično jedinstven vizualni stil i općenito izgleda dobro. Štaviše, ima poseban stav i vibru, zbog čega se osjeća kontrakulturom, čak i punk-rockom. Postoji osjećaj ironije i cinizma u načinu na koji se likovi ophode jedni prema drugima, što uveliko sprječava da se osjeća tako općenito kao što to može sugerirati gameplay. Postoje neki prilično sjajni trenuci između likova, ali isto toliko ih uništi neuredno pisanje i lokalizacija.

Ovaj obrazac jedan korak naprijed, jedan korak nazad proteže se na dizajn čudovišta i slike samih jazbina, koje posuđuju elemente iz budističkih i taoističkih prikaza pakla. Definitivno je prilično cool i uveliko odvlači pažnju s bljutavosti vaše okoline. Šteta je, dakle, što jazbine tako brzo postanu zapamćene; između glavne priče, sporednih zadataka i nasumičnog kopanja, provest ćete previše vremena lutajući njihovim poznatim prolazima.

Mind/Hack mini igra je mehanika koju će Doe povremeno koristiti kako bi izvukao informacije iz subjekta, uključivanjem u prilično robustan sistem borbe s kartama. Dobijate nove špilove kako napredujete kroz igru i sigurni smo da će neki uživati u uključenom aspektu izgradnje špila, ali ja sigurno nisam. Uz to, pati od lošeg interfacea, dosadne borbe protiv neprijatelja koji se stalno obnavljaju i općenito se čini da je uvučen kao nešto što Doe mora raditi.

Osim odjeljaka s vizualnim romanom, animiranih scena i dijaloga, programeri također izbacuju panele u stilu stripova za određene ritmove priče. Opet, iako je uredan, čini cijelo iskustvo neurednim i nepovezanim, budući da stalno vidite poznate likove prikazane na različite načine, često loše, pa je teško vezati se za bilo kojeg od njih.

Mato Anomalies igra je puna cool ideja koje se prečesto pokvare u provedbi. Ima jedinstveni vizualni dizajn i ton koji ne može nadoknaditi manjak nastao lošim pisanjem, bljutavim tamnicama i njegovom prirodom koja se ponavlja. Zagriženi entuzijasti naizmjeničnih RPG-ova ili šašave znanstvene fantastike ovdje bi mogli pronaći nešto što će voljeti, ali s toliko dostupnih boljih opcija, to nije iskustvo koje bismo preporučili.

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.