NBA 2K25 – recenzija

Kada bi me neko u proteklih nekoliko godina pitao koja sportska franšiza najviše vrijedi za novac iz godine u godinu, vjerovatno bih spomenuo NBA 2K. To možda ne zvuči kao prevelika pohvala – ako vas ne privlače sitne promjene u igri, možete komotno preskočiti godinu ili dvije, a da ne osjetite da ste propustili nešto bitno. Ipak, u žanru gdje su količina i raznovrsnost sadržaja ključni, NBA 2K se izdvajao poput LeBrona Jamesa – moćan, ali često s pokušajima da vas navede na kupovinu virtuelnog novca.

NBA 2K25 je jednako masivan kao i njegovi prethodnici, zauzimajući oko 133 GB na mom hard disku, što ga stavlja u isti rang s igrama poput Starfielda i Baldur’s Gate 3. Međutim, ono što dobijete nije samo sportska simulacija, već čitav niz manjih igara spojenih u jedno ogromno mega-sportsko čudovište. Kao da ste spojili Shaqa, Kobeja i Phila Jacksona u jednog diva.

Šta je sa samom košarkom? Prilično je solidna. Nove ProPLAY animacije čine šutiranje fluidnijim i autentičnijim, replicirajući pokrete stvarnih igrača. Novi sistem driblinga doprinosi ovoj glatkoći, omogućujući vam da pređete iz driblinga direktno u šut u jednom potezu. U odbrani, jednim dobro tempiranim pokretom joysticka možete prekinuti protivnički napad, što daje dinamičniji osjećaj igre. Iako ove promjene nisu revolucionarne, doprinose već poliranom iskustvu.

Learn 2K, tutorijalni mod koji vas vodi kroz sve nove i osnovne aspekte igre, pametan je dodatak koji olakšava pristup i novim i starim igračima. Slične tutorijale možete pronaći i u modovima kao što su MyTeam i The City, koji novim igračima mogu djelovati previše kompleksno.

Što se tiče modova, MyPlayer/MyCareer i The City su spojeni u jednu cjelinu – otvoreni svijet u kojem možete izgraditi svoj NBA san i sudjelovati u mnoštvu online i offline aktivnosti. Ovogodišnji grad izgleda vizualno impresivno, uz dodatak aktivnosti poput vožnje kartinga. Ipak, sve to može zvučati bizarno nekome ko ne igra 2K – poput nekog neobičnog sna koji je teško objasniti.

Među novitetima je i Proving Grounds, arena nalik rimskom koloseumu s likom Michaela Jordana, gdje se možete natjecati u kompetitivnim multiplayer utakmicama. To je jedan od primjera kako NBA 2K balansira ozbiljnu igru s dozom apsurda, poput tigrova koji vas prate sa strane terena dok pokušavate zabiti koš.

Nažalost, problem s mikrotransakcijama, koji već godinama prati NBA 2K, i dalje je prisutan. Grad i svi njegovi dodaci djeluju kao kičasti ukras oko igre koja previše naglašava kupovinu unutar aplikacije. Ista stvar vrijedi i za okupljališta dvije online frakcije – Elite i Rise – sa svojim tematskim lokacijama poput piratskog broda i fabrike.

Povratak prilagodljivih terena u stanu je dobrodošla promjena, ali Squad Finder, alat za pronalaženje suigrača, nije funkcionirao baš najbolje. U nekoliko navrata, pronašao sam samo nasumične igrače, iako je koncept obećavajući.

MyCareer je i dalje zabavan, iako je priča prilično minimalistička. Imate opciju da odmah uskočite u akciju bez previše zadržavanja na narativu, što je dobra vijest za one koji vole brzu igru. Linearna je, ali nudi nekoliko dodatnih utakmica u srednjoj školi i na međunarodnim terenima, što može biti zanimljivo onima koji žele dublje iskustvo.

Sistem izgradnje MyPlayer-a je unaprijeđen, omogućavajući više opcija za prilagodbu. Iako sam tek započeo s razvojem svog igrača, već sada se zabavljam, iako još uvijek nisam u potpunosti isprobao sve nove dodatke i značke.

A sada – MyTeam. Iako ovaj mod prikupljanja kartica obično nije moj favorit, novi Breakout i Triple Threat Park modovi donose kratke, ali zabavne utakmice. Ipak, moram priznati da napredak u MyTeam-u postaje otežan nakon što prođete prva tri nivoa, ali povratak aukcijske kuće i uvođenje sistema reputacije obećavaju dugoročne izazove.

The W, dio igre posvećen WNBA-u, i dalje mi ostavlja pomiješane osjećaje. Iako je dobro što je prisutan, djeluje manje razvijeno u odnosu na ostatak igre. MyPlayer mod i online komponente su tu, ali u puno manjem obimu i bez ikakve integracije s The City modom. I dalje se pitam zašto ne omogućiti igračicama WNBA-a da trče kroz grad i koriste arenu za napredovanje u karijeri? Sigurno bi to dalo novi nivo igri.

I naposljetku, tu je moj omiljeni mod – MyNBA Eras. Ovaj mod već godinama nudi priliku da kreirate alternativnu povijest NBA lige kroz trideset godina. Ove godine je dodana nova era – sezona 2016-17, što mi se čini kao nepotreban potez jer je LeBronova era već pokrivala veći dio 2010-ih. Iako poštujem Curryjeve Warriorse, teško je opravdati ovu podjelu.

Na kraju, NBA 2K25 donosi sve što bi obožavaoci očekivali – solidnu igru s mnogo sadržaja, ali s mikrotransakcijama koje umanjuju doživljaj i ponekim nepotrebnim novitetima.

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.