Need for Speed: Unbound – recenzija

Need for Speed Unbound ne samo da označava povratak Criterion Games nakon desetljeća duge pauze kao primarnog programera, već i serije Need for Speed općenito, a s Unboundom koji je prvi Need for Speed naslov nakon Need for Speed Heat iz 2019., mogu pouzdano reći da je Need for Speed Unbound najbolji ulazak u franšizu u posljednjih nekoliko godina.

Preuzimajući uličnu kulturu utrka koju su prihvatili i rani filmovi Fast and Furious i igre Need for Speed, Unbound svoj mod priče za jednog igrača obavija poznatom pričom. Bez kvarenja zapleta, način priče Need for Speed Unbound igrače stavlja u ulogu skromnog uličnog trkača koji pokušava podići garažu koja blijedi kupnjom novih automobila, nadogradnjom istih i korištenjem istih za trkanje i osvojanje ulične reputacije. 

Riječ je o skriptovanim stvarima koje su svakako dovoljno dobro predstavljene, s razumnom glasovnom glumom i nekim izvrsnim scenama i trkaćim prijelazima kao dodatak. Također, nije previše inventivan niti se puno razlikuje od onoga što smo vidjeli prije gotovo dvadeset godina u Need for Speed Underground i čitavoj hrpi naslova od tada, ali gdje se Need for Speed Unbound nastoji odvojiti od prethodnih igara je kako implementira dizajn otvorenog svijeta u svoju kampanju priče za jednog igrača.

Umjesto da igrači samo sudjeluju u nizu linearnih utrka, Need for Speed Unbound zahtijeva da njegovi wannabe ulični trkači sudjeluju u sedmičnim kvalifikacijama prije nego što se suoče s glavnim antagonistom moda priče u finalnoj utrci poznatoj kao Grand. Upravljano putem kalendara unutar igre, igrači su u biti slobodni zarađivati novac kako god žele između svake kvalifikacije kako bi kupili brže automobile, preuzeli sporedne poslove, dovršili aktivnosti i, naravno, sudjelovali u utrkama. To je dobar sistem koji istovremeno potiče igrača da istražuje svijet igre Need for Speed Unbound, dok ga također drži čvrsto usredotočenim na određeni skup ciljeva.

Ovdje se također moraju uzeti u obzir neka dodatna razmatranja. Vidite, ne samo da svaka utrka zahtijeva minimalni standard kvalitete automobila kako bi igrači mogli sudjelovati, već i mnoge od njih također zahtijevaju naknadu za pridruživanje i privući će određenu razinu heata od strane lokalnih snaga, ovisno o njihove novčane nagrade, što sve daje pravi rizik i dinamiku nagrađivanja u postupku kako bi stvari bile zanimljive više od onoga što bih inače očekivao.

Na temelju naslova kao što su Burnout Paradise i Need for Speed Most Wanted, jasno je da programer Criterion Games već dugo zna kako osmisliti uvjerljiva okruženja otvorenog svijeta za željene ulične trkače, a Need for Speed Unbound na sreću nije iznimka. Vrlo jednostavno, grad Lakeshore je užitak za istraživanje sa svojim gustim urbanim područjima (uključujući pješake!) koja ustupaju mjesto ruralnim područjima, brdovitim prostranstvima, autocestama, željeznicama i još mnogo toga.

Kao takav, kada se nađete kako jurite po Lakeshoreu u potrazi za dodatnim aktivnostima koje morate dovršiti kako biste nadopunili svoje novčane rezerve, poput probijanja kroz znakove, utrkivanja kroz zamke za brzinu, skupljanja grafita i više, počet ćete primjećivati ​​da neki od te su sporedne aktivnosti skrivene na teže dostupnim mjestima, nježno vas potičući da pronađete rampe i druge načine da dođete do tih slatkih nagrada na sličan način na koji je to prethodno postigao dizajn otvorenog svijeta Burnout Paradise.

Opet, istraživanje svijeta Lakeshorea uveliko je uzbuđenje zahvaljujući tome koliko je sve dobro osmišljeno, a s većim područjima unutar Lakeshorea koja se otvaraju kako napredujete kroz kampanju, tako i poticaj da vidite više svijeta eksponencijalno raste. Izravno se povezujući s bogatstvom mogućnosti prilagodbe koje postoje za vaše vožnje i vaš karakter, traženje ovih kolekcionarskih predmeta i druge takve aktivnosti također pružaju nove mogućnosti za oboje i u tom procesu vam pružaju dovoljan poticaj da istražite svaki kutak i pukotinu Lakeshorea, dopuštajući Need for Speed ​​Unbound da drži igrače zaokupljenima dugo nakon što se zasluge otkotrljaju na kampanju priče.

Bez sumnje, Need for Speed ​​Unbound očito je u svom najboljem izdanju kada vrištite po ulicama usred žestoke konkurencije s drugim trkačima, a Criterion Games su osmislili vrlo zadovoljavajući model upravljanja koji doista čini da se osjećate kao da imate ultra snažan ulični trkaći automobil koji prede pod vašim stopalom. Znate, kako treba biti.

Velik dio razloga zašto se model upravljanja Need for Speed ​​Unbound čini tako zadovoljavajućim je vrlo opipljiv osjećaj težine koji imate kada preuzmete kontrolu nad svojim automobilom, dok grmite niz ravnine, dobivate ogroman zrak s rampi i zanosite se u zavojima, boreći se s vozilom cijelo vrijeme dok pokušavate spriječiti da stvar izmakne kontroli.

Još jedna novo implementirana značajka u Need for Speed Unbound je pojam ponovnog pokretanja. Umjesto samo premotavanja ili ponovnog pokretanja utrka bez napora kao što ste mogli u prethodnim Need for Speed naslovima bez kazne, Need for Speed Unbound daje igraču samo deset ponovnih pokretanja koja se mogu koristiti u jednom danu – s tim ponovnim pokretanjima koja se nadopunjuju na kraju svakog dan kada se vratite u garažu ili skrovište. S obzirom na to koliko su neke od utrka izazovne, svakako možete očekivati da ćete proći kroz ta ponovna pokretanja, ali ovdje dolazi dodatni element strategije; koristite li ponovne startove na hrpi manje izazovnih utrka kako biste dobili višu poziciju ili ih čuvate za teže utrke gdje je plasman gotovo bilo gdje iznad 6. mjesta monumentalan podvig sam po sebi? Razina promišljenosti koja je raskošno usmjerena na makro i mikro aspekte dizajna Need of Speed Unbound je u najmanju ruku iznenađujuća i dobrodošla.

Naravno, ovo ne bi bila igra Need for Speed bez policije, a u igri Need for Speed Unbound oni su u najmanju ruku obilni i agresivni. Ne samo da uporno jure za igračem po Lakeshoreu u otvorenom svijetu, već također mogu se pojaviti u utrkama, često uzrokujući kaos u procesu jer se zabijaju u druge automobile i pokušavaju ugasiti što više trkača moguće. I to nije sve, jer kako se vaša ocjena heata povećava na temelju vaših noćnih trkaćih aktivnosti i vašeg općeg nepoštivanja svih onih dosadnih pravila sigurnosti na cesti, tako vas također policija može loviti izravno nakon utrke.

A tu su i vizualni elementi. Navodno nešto poput ključne prodajne tačke za naslov, Criterion Games se duboko naslonio na umjetničku supkulturu uličnih utrka s grafitima koji se pojavljuju kad god izvodite cool manevar u svom automobilu dok mase obojenog dima u sjenčanoj boji izbijaju iz kotača automobila dok vozite po zavojima, nedorečena krila grafita niču dok dižete u zrak, a svjetlosni udarci u stilu Akire pojavljuju se kad pritisnete gas. Need for Speed ​​Unbound svakako ima neuobičajen vizualni stil (koji možete onemogućiti ako želite), ali također je nešto poput tehničkog trijumfa.

Hvaleći se prekrasno konstruiranim otvorenim svijetom ispunjenim novim prilikama, zajedno s izuzetno zadovoljavajućim uličnim utrkama koje odjekuju prethodnim dijelovima franšize, Need for Speed Unbound u konačnici djeluje kao potpuno zabavan hibrid dvaju voljenih trkača iz EA-ovih prošlih godina, Burnout Paradise i Need for Speed Underground, i apsolutno sam tu zbog toga.