Prince of Persia: The Lost Crown – recenzija

Davne 1989., originalni Prince of Persia predstavljao je jedan od prvih i najboljih primjera onoga što je postalo poznato kao ‘kinematografski platformer’. To je tradicionalno izazovan žanr, onaj koji kombinira jaku umjetnost, zabavne priče i fluidne animirane protagoniste kako bi nam donio avanture koje testiraju reflekse i zagonetne sposobnosti do njihovih granica.

Prince of Persia: The Lost Crown najnovije je svojevrsni reboot ranšize — nadovezujući se na The Sands of Time i remake Prince of Persia iz 2008. — onaj koji preuzima ustaljenu predaju prošlih naslova. Da, u ovoj potpuno novoj priči igrate Sargona, člana The Immortals (vrste heroja koji se bore protiv zločina) i čovjeka koji ispunjava sve kriterije potrebne za pravog akcijskog heroja.

Igrate kao Sargon, mladi ratnik i najnoviji član Besmrtnika, elitne skupine koja štiti Perziju od napadačkih snaga. Kada je titularni princ Ghassan otet, naređeno vam je da ga vratite natrag živog i zdravog. Međutim, počinitelji vas vode do planine Qaf koja je, bez znanja Besmrtnika ili neprijatelja, prokleta; linearni put vremena je polomljen, što dovodi do raznih vrsta bizarnih, paradoksalnih situacija. To je zgodna postavka koja omogućuje zabavnu naraciju kroz liniju.

Priča je pristojna i dovoljno intrigantna da vas vodi do kraja, ali ovo je igra o tome kakav je osjećaj kretati se i boriti se kroz njezin zamršeni svijet. Ubisoft Montpellier najpoznatiji je po Rayman franšizi, a njegove prednosti u dizajnu bočnog pomicanja stvarno se ovdje pokazuju. Sargon se kreće super glatko uz brze animacije i čvrste, brze kontrole. Slično tome, borba je glatka, smrtonosna i iznenađujuće tehnička kada imate sve svoje sposobnosti. Sve se čini fantastično, čemu nedvojbeno doprinose nepokolebljive tehničke performanse i elegantni vizualni prikazi. Kad smo već kod toga, sviđa nam se kako igra izgleda, ali povremeno izgleda pomalo zastarjelo kada vidite likove izbliza.

U svakom slučaju, dobro je što je tako zadovoljavajuće, jer ćete je igrati neko vrijeme. Ovisno o tome koliko istražujete ogromnu, međusobno povezanu kartu, gledate bilo što između 20 i 30 sati, više ako želite vidjeti i učiniti sve. Kao što je spomenuto, ovo je Metroidvania; prema dizajnu, lutat ćete kroz desetke soba u potrazi za putem naprijed i skrivenim tajnama. Mapa vam se postupno otvara kako Sargon dobija više moći za upravljanje vremenom, što znači puno vraćanja unatrag kako biste otkrili nova područja koja se granaju od starog teritorija.

Mnogo je raznolikosti u dizajnu mape i na svakoj lokaciji. Dok se veći dio radnje odvija unutar raskošne citadele, također ćete biti odvedeni u sablasne katakombe, šumu punu ruševina, ledeni toranj i još mnogo toga. U The Lost Crown postoje sjajna okruženja, a svako je puno skrivenih područja, izazova i tajni. Jedna mana mape ove veličine je da se vraćanje unatrag svojstveno Metroidvanias može učiniti konfuznim. Brojne su tačke za brzo putovanje, no nekim područjima ipak treba neko vrijeme da se vratite — a staze koje vas do tamo vode nisu uvijek šetnja parkom.

Ipak, odlično pristaje za Prince of Persia, franšizu koja ima historiju posebno u smrtonosnim platformskim rukavicama. Na kraju ćete dobiti sposobnosti kao što su dvostruki skok, zračni zalet, moć savijanja na tačan stav i lokaciju prošle točke i još mnogo toga. Sve će to trivijalizirati ranije platformske staze, ali od početka se vaše vještine redovito testiraju dok se zamahujete sa stupova, preskačete zidove kroz šiljke i izbjegavate zujanje strojeva smrti.

Borba također postupno postaje sve složenija. Ne samo da postoji veliki izbor neprijatelja protiv kojih se treba boriti, od kojih svaki donosi nešto novo na stol, već Sargon može upotrijebiti neke od svojih sposobnosti da nadvlada negativce. Možete postaviti projekciju i upotrijebiti je da se zavijete iza neprijatelja, na primjer, ili je podići u zrak i upotrijebiti zračni zalet da nastavite svoju kombinaciju prije nego što dodirnete tlo. Iako imate puno opcija, borba nije šala, pa vas čak i osnovni negativci mogu srušiti ako ne obraćate pozornost. Pariranje ovdje je često ključ uspjeha, a tajming može biti nezgodan.

Možete dopuniti Sargonov niz sposobnosti opremanjem amuleta na njegovu ogrlicu. Oni pružaju razne pasivne bonuse, poput smanjenja dolazne štete ili vraćanja zdravlja uspješnim pariranjem. Moći ćete ih opremiti sve više i više kako budete napredovali, a postoji mnogo toga za izabrati, stoga vrijedi eksperimentirati kako biste pronašli ono što najbolje funkcionira. Ubrzo ćete pronaći trgovca, koji prodaje dodatne napitke za zdravlje i više, i kovača, koji može nadograditi amulete, kao i Sargonovo glavno oružje.

Isplati se redovito vraćati u The Haven, neku vrstu središnjeg čvorišta, kako biste vidjeli u šta možete uložiti, jer će vam trebati sva pomoć koju možete dobiti. Osnovne neprijatelje ne treba podcjenjivati, ali postoje i veći protivnici s kojima se morate suočiti tijekom putovanja. Borbe s šefovima naglašavaju avanturu, s mnogima na glavnoj stazi i pregršt izbornih borbi. To mogu biti teški susreti, ali nikad nam nije trebalo više od nekoliko pokušaja. Nagrađeni ste za pametno igranje ovih bitaka — traženje prilika za pariranje, iskorištavanje svih Sargonovih sposobnosti i ispaljivanje snažnog Athra Surgea kada za to dođe vrijeme. U tom smislu, ovo su uspješni šefovi — testovi vaših vještina i tjeraju vas da iskoristite sve svoje mogućnosti.

Kao što je spomenuto, neke od ovih borbi nisu obavezne, što nas vodi do raznih sporednih misija i kolekcionarskih predmeta u igri. Mapa je velika i složena, a svaki njezin ugao ima nešto za ponuditi — bilo da je to hrpa vremenskih kristala (vaša valuta za nadogradnje), škrinja s blagom koja sadrži novi amulet ili zanimljiv lik sa zadatkom za vas. Neki sporedni zadaci obuhvatit će cijelu igru, dok su drugi brži. Većina se ipak isplati, nagrađuje vas resursima, maksimalnim poboljšanjem zdravlja i još mnogo toga. Oni također vode do nekih od najtežih borbi i platformskih izazova u The Lost Crown.

Puno je toga u ovoj igri, i to je u konačnici sjajno, jer je većina super zabavna i zadovoljavajuća za otkrivanje. Međutim, s obzirom na ukupnu duljinu, nismo mogli a da ne osjetimo kako je naš entuzijazam malo splasnuo pred kraj. Jednom ili dvaput, čini se kao da se približava vrhuncu priče prije nego što vam da novu moć i pošalje vas u novu potragu. Opet, veći dio igre je fantastičan i vrijedan iskustva, ali ovo je velika Metroidvania — pogotovo ako želite raditi apsolutno sve.

Prince of Persia: The Lost Crown daje sve od sebe uz nagrađujuću i zadovoljavajuću igru u svojoj srži. Kombinirajući 2D prošlost franšize s vremenskim moćima iz kasnijih igara, ova Metroidvania je briljantan spoj koji vraća franšizu na svježi novi način. Iako ponekad može izgledati pomalo neodoljivo, a sama veličina igre prijeti usporiti njen zamah, fluidna, izazovna platforma i borba su toliko zabavni da svi nedostaci blijede u pozadini. Ovo je sveukupno sjajna akcijska avantura s mnogo toga za ponuditi.

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.