Resident Evil 4 remake – recenzija

Resident Evil je svoj debi doživio 1996. godine na PlayStationu. U survival horror žanru, ova franšiza je imala svoje uspone i padove, ali je uvijek bila na samom vrhu. Ipak, Resident Evil 4 nije dovoljno nazvati vrhuncem franšize, jer je to vjerovatno najbolja akcijska igra s temom horora ikada stvorena.

Resident Evil 4 je bio nevjerovatno postignuće na razne načine: njegova nadahnuta, najsavremenija kinematografska prezentacija je radila iznimno dobro s nemilosrdno uzbudljivom radnjom, a sve je to umotano u izrazito dugu avanturu prepuno skrivenih tajni.

Ako ste već upoznati s Resident Evil 4, onda vas vjerovatno zanima samo koliko je remake ostao vjeran PS2 ogirinalu? Dobra vijest je da je ovo fenomenalan remake koji je oživio jednu od najljepših i najatmosferičnijih PS2 igara do sada.

Vjerujemo da su u Capcomu zaista imali težak posao napraviti remake nečega što je naširoko hvaljeno kao jedna od najvećih igara svih vremena.

Ova verzija Resident Evila 4 nije samo još jedno uživanje u trajnom klasiku. To je doista transformativan remake koji se ne boji izbaciti ono što nije funkcioniralo i dati svoj vlastiti kreativni pečat.

Ono što se odmah ističe kada igrate remake je koliko naglašava utjecaj Resident Evil 4 na industriju u posljednja dva desetljeća. Dok remake donosi neke značajne promjene, njen primarni cilj je ponovno uspostavljanje verzije iz 2005. kao važnog klasika. Kao takva, opća priča i struktura same igre ostaju netaknute. Leon S. Kennedy biva pozvan u misiju izvlačenja kreći predsjednika iz izoliranog grada u Španiji. Tu pronalazi vjerski kult koji je lokalno stanovništvo zarazio virusom za kontrolu uma pod imenom Las Plagas.

Svaka nadogradnja ili promjena u Resident Evil 4 remakeu ima smisla. Uzmimo priču za primjer. Iako neću ulaziti u pojedinosti, postoje neke važne izmjene koje dodaju mnogo više detalja onome što je osnovna priča. Likovi su bolje razrađeni kako bi igra dobila emotivnu privlačnost.

Nekoliko je lokacija također značajno redizajnirano, zamjenjujući neke od generičkih hodnika s detaljnim prostorima. Los Iluminadosa dvorac je intenzivan, prepun sekvenci s kultistima, vatrenim kuglama koje razbijaju atmosferu i pružaju maksimalno uživanje. Ostale scene su u potpunosti prerađene od temelja kako bi određene neprijatelje, poput zloglasnog Garradora, učinile mnogo dramatičnijima.

Kao i sa svakom igrom koja ima toliko jakih osjećaja vezanih uz sebe, pretpostavljam da će ponekad drastične promjene remakea biti predmet rasprave. Neki bi se mogli osjećati pomalo razočarani što je remake malo izmijenio svoj šarm za moderniji AAA senzibilitet.  

Ono što je poenta ovog remake je da ponovo otkrijemo izvorni materijal i da igru razumijemo na novi način a pritom se prisjetimo zašto je ovo jedan od klasika gaming industrije i zašto se toliko igara ugleda upravo na nju.

Ono što najviše cijenim je što Capcom nikada nije imao problem da zaobiđe zastarjele zamke originala i pruži nove ideje koje pomažu remake da bude na vrhu. Najbolji primjer za to je poboljšana borba u igri.

U originalnoj verziji, Leon bi se trebao postaviti i mirno stajati prije pucanja. Bio je to ostatak starih Resident Evil igara koje su se uvukle u DNK nastavka. Ovdje to više nije slučaj jer Leon sada može slobodno trčati i pucati. Sama ta promjena čini igru mnogo uzbudljivijom. Na primjer, početna pucnjava u selu je napetije iskustvo koje me natjeralo da pokušavam ubiti valove seljana dok sam se kretao unatrag, nadajući se da ću ih moći raščistiti prije nego što se bespomoćno stisnem u kut. Oružje se također može vrlo brzo mijenjati, što olakšava prilagodbu promjenjivoj dinamici.

Ipak, najutjecajnija promjena je veći naglasak na borbi izbliza. Leon ponovno može udarati omamljene neprijatelje, ali noževi su mu ovaj put najvažnije oružje. To je višenamjenski alat koji se može koristiti za dokrajčenje oborenih neprijatelja, spašavanje njega kada ga zgrabe ili pariranje napada. Dodani stealth element omogućuje Leonu da skoči na neprijatelja ili dva, razrjeđujući neka gusta mjesta. A ako ste zabrinuti da bi to moglo olakšati igru, nemojte se uzrujavati. Remake baca značajno više neprijatelja na Leona tokom igre.

Općenito, Resident Evil 4 dopušta igračima da izvrše sjajne kinematografske momente. Ovo bi mogla biti jedina videoigra koja izbacuje brze događaje umjesto da ih dodaje, radeći prirodnije sekvence. Sve što je Leon mogao učiniti samo u interaktivnim scenama uglavnom se može replicirati u igri s dubljim sistemom borbe i nijansiranijim kontrolama.

Baš kao što je to bio slučaj s originalom 2005., nova verzija Resident Evila 4 ponovno donosi vrhunsku akciju u odnosu na svoje doba. Pretpostavljam da će to postati novi standard za budućnost franšize i remake me je istinski oduševio.

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.