Sons of the Forest – recenzija

Od developera masovno popularne survival horor igre The Forest dolazi nastavak koji je ambiciozniji i veličanstveniji. Developeri Endnight Gamesa već dugo vremena teasuju igru, a nakon gotovo pola desetljeća sada imamo nastavak.

Zato idemo u detalje i ispitat ćemo je li moguće da nastavak indie hita vrati slavu svog prethodnika. Dakle, bez daljnjeg odgađanja, krenimo odmah!

Priča počinje s padom zrakoplova na udaljeni otok, slično kao u prethodniku, iako je nekoliko elemenata novo. Jedna razlika je u tome što ste u ovom slučaju namjerno krenuli na otok u pokušaju da pronađete nestalog milijardera. Igra se oslanja na uvrnuti, duhoviti senzibilitet kako bi izgradila svoju priču kroz pripovijedanje o okolišu, baš kao i njezin prethodnik.

Na mnogo načina, ova priča, uparena s poznatom okolinom, čini da se Sons of the Forest manje doima kao nastavak a više kao nadograđena verzija originalne igre. Osnove su iste: preživite napade kanibala, istražite otok i borite se s mutantima u jezivim pećinskim nastambama.

Lako je vidjeti zašto su programeri odlučili izdati igru u early accessu. Svakako ju je zabavno igrati, kao što je i The Forest bila sjajna igra. Ali možete vidjeti gdje su si razvojni programeri ostavili prostora za popunjavanje detalja; karta je ogromna, a neki dijelovi djeluju udaljeno i neplodno. Možda je ovo dobra stvar za igrače koji žele izbjeći kanibale i mutante, ali manja mapa u originalnoj igri pruža više mogućnosti za lutanje i istraživanje.

Međutim, programeri su odradili fantastičan posao stvarajući realističan svijet koji se može mjeriti s AAA naslovima. Čini se da paprat i grmlje imaju teksturu, a snježni noćni vizualni efekti čine vaše fizičko okruženje realističnijim. Pomiješajte krupne kanibale i zlokobnu pozadinu sa vriskovima poremećenih humanoidnih stvorenja, i ta lijepo dizajnirana pozadina postaje pakleni krajolik dizajniran da iskoristi vaše najgore noćne more.

Kao igra otvorenog svijeta, Sons of the Forest nije linearna, a dio zabave je – ili bi trebao biti – smišljanje što sljedeće učiniti. Imate GPS tracker koji vas vodi do nekih lokacija i to je donekle korisno, ali volio bih način dodavanja oznaka određenim lokacijama, bez kojih sam koristiti third-party mapu. Na kraju nađete GPS lokatore, ali potreba za njihovim pronalaženjem je prepreka koja meni nema previše smisla; osim ako ne uživate u puno monotonog, besciljnog lutanja.

Stoga sam se neprestano borio između pokušaja da nadživim mutante i kanibale i nade da ću pronaći predmete koji su mi potrebni za napredak. Kartice s ključevima. Lopata. Sačmarica i drugi vrijedni predmeti. Koliko dugo treba osobi da pronađe te stvari bez pribjegavanja google-u?

Možda je to ono što modu za više igrača daje širu privlačnost, jer igrači mogu pomagati jedni drugima i raditi zajedno u odbrani od hordi kanibala dok pokrivaju više područja u kraćem vremenu. Vaš prvi saputnik u igri, Kelvin, može učiniti mnogo za vas, ali vam ne može pomoći da shvatite kamo idete.

Ali kad jednom počnete tragati za predmetima koji su vam potrebni za preživljavanje, tada igra počinje. Trebalo mi je dosta vremena da obiđem otok da pronađem pištolj, ali kada sam ga pronašao, tada je pravo ludilo počelo. Naravno, vrijedno je spomenuti da jako oružje ne čini ovu igru lakom, budući da i dalje morate štedjeti streljivo dok preživljavate napade koji su u toku. No, dobar je osjećaj biti u mogućnosti jednom pucati u kanibala nakon što ste proveli nekoliko dana oslanjajući se na svoje koplje i luk i strijelu da biste preživjeli.

Sons of the Forest dodaje zanimljiv skok težine jer zimi resursi postaju rijetki. Kada je hladno, a jezera i rijeke su se zaledile, više nemate lak pristup ribi, mesu ili drugim namirnicama koje trebate, što znači da je utrka s vremenom da se pravilno pripremite – i dodaje lijepo užasan obrat tom sjeckanju Vaši neprijatelji postaju primamljiva opcija za hranu. Negdje oko 12. dana stvari postaju vrlo intenzivne, i iako sam mogao upotrijebiti nekoliko sireva da napravim zalihe i preživim zimu, odlučio sam ponovno pokrenuti i pripremiti se adekvatnije za sljedeći put .

Multiplayer iskustvo u ovoj igri je kao nova zasebna igra. U ovom načinu rada, zrakoplov se srušio na potpuno novom mjestu. Kanibali su gotovo odmah izašli u punoj snazi, zbog čega je bilo teško uspostaviti bilo šta jer su se novi igrači borili da nauče igru. Dobra vijest je da kad god smo bili zarobljeni, bilo nam je prilično lako pobjeći, ali čak i nakon nekoliko sati igre činilo se da jedva da smo napredovali.

Sons of the Forest krajnje je zanosna igra i dok sam se gubio u njoj, prolazili su sati dok sam istraživao. Za mene su glavne brige gustoća sadržaja, nedostatak smjera i dugotrajni osjećaj nedovršenosti što je, pošteno govoreći, potpuno razumljivo iz naslova u early accessu. Postoje vizualni problemi s određenim animacijama. Također je dovelo do mnogih smiješnih bugova, uključujući fizički problem koji je lansirao mog lika u nebo dok je sjekao drvo.

Ako možete tolerisati ove probleme, apsolutno se još uvijek isplati igrati. Sve to na stranu, Endnight ovdje definitivno ima pobjednika. I, s planom za dodatna ažuriranja, koja će, nadamo se, uključivati poboljšanja gameplaya i više stvari koje treba učiniti, Sons of the Forest je dosljedan nasljednik!