Kao dugogodišnji fan point-and-click avantura, odraslom na klasicima poput Monkey Islanda i Broken Sworda, Syberia me oduvijek privlačila svojim steampunk šarmom i pričom. Nakon što sam bio ugodno iznenađen remasterom Amerzonea, odlučio sam pričekati i remaster Syberie kako bih provjerio može li nova verzija osvježiti ovaj klasik iz 2002. godine.
Igru sam zaigrao na Xbox Series S i iako sam u početku primijetio nekoliko bugova – poput objekata s kojima se nije moglo interagirati i problema s quest logom – sve je to srećom ispravljeno zakrpom neposredno prije službenog izlaska. Nakon osam sati sporog, ali uvjerljivog putovanja kroz francuska sela, snježne pustoši i misterije automata, zaključak je jasan: remaster je uspješno zadržao duh originala, ali nije uspio u potpunosti rekreirati onu avanturističku energiju koja je nekada krasila igru.
Radnja počinje u Val d’Adigeu, malom francuskom selu gdje preuzimam ulogu Kate Walker, ambiciozne američke advokatice poslane da zaključi kupovinu fabrike automata za Universal Toy Company. Vlasnica Anna Voralberg je preminula, ali njen brat Hans – autistični genij opsjednut mamutima – još uvijek je živ negdje daleko na istoku. Uz pomoć uštogljenog automata Oskara (i njegovog voza na navijanje!), Kate kreće u potragu za njegovim potpisom, prolazeći kroz univerzitetske gradove, barokna naselja i snježne krajolike Syberije.
Zvuči epski, zar ne? Ipak, iskustvo igranja više podsjeća na laganu šetnju. Radnju često prekidaju telefonski pozivi majke, prijateljice i zaručnika, koji su svi iritantno karikaturalni, a pravog sukoba u priči zapravo je vrlo malo. Kate se mijenja pred mojim očima – od karijeristice postaje avanturistica koja ostavlja sve iza sebe – ali kraj djeluje kao antiklimaks. Nema velikog obračuna, samo tiha rezolucija. Postoji jasna paralela s Amerzoneom (mladi profesionalac slijedi stope starog genija održavajući fantastično vozilo), ali ovdje nedostaje ta “pulp” avanturistička nota.

Lokacije su neujednačene: prvi dio igre u maglovitom selu i praznom univerzitetu traje dugo, dok se kasniji dijelovi prolaze brzopleto. Iako volim kako svijet djeluje živo kroz dnevnike i razgovore s NPC-ovima, previše toga ostaje neistraženo – poput uništenog grada oko univerziteta koji se nikada ne spominje. Priča je introspektivna, ali za nekoga ko traži akciju, možda i previše mirna.
Najveća promjena je vizualna. Umjesto klikanja po statičnim, 3D renderiranim ekranima, sada se krećem lijevom gljivicom kroz fluidno 3D okruženje. Kamera se prilagođava originalnim kadrovima, pa screenshotovi izgledaju kao iz sjećanja fanova – savršeno za nostalgiju. Prirodni pejzaži, poput snježnih pustopoljina i rijeka, izgledaju prekrasno s dinamičnim osvjetljenjem i maglom koja gradi atmosferu.
Međutim, kada zumirate bliže, vide se mane: mrljave teksture i low-poly modeli koji više podsjećaju na PS3 eru nego na 2025. godinu. Otvoreno područje Val d’Adigea izgleda kao da su stari asseti samo skalirani na višu rezoluciju, a pre-renderirane cutscene su ostale NETAKNUTE. Prilično je neugodno gledati voz niske rezolucije (kao sa PS2) kako odlazi s mutne lokacije s neprepoznatljivim NPC-ovima. Boje su generalno mutne i sive; realistične, ali bez one živosti originala.
Kontrole su poboljšane i sada su hibrid point-and-clicka i direktnog upravljanja. Ipak, hodanje je sporo, što rezultira s puno trčanja po praznim prostorima. Na PS5 igra radi u glatkih 60 FPS-a, bez bugova nakon patcha (ranije sam zapinjao za nevidljive objekte). Interfejs je čist, quest log pomaže, ali backtracking (vraćanje na stare lokacije) je bolan – često riješim zagonetku u glavi puno prije nego što Kate fizički stigne do mjesta radnje. Dodane su sitnice poput novih predmeta i prerađenih zagonetki (samo 2-3, ništa revolucionarno), pa se sve osjeća više kao estetski zahvat (facelift), a ne potpuna obnova.

Zagonetke su srž ovog žanra. U Syberiji su logične, ali ih je premalo i rješavanje traje predugo. Primjeri uključuju lov na grožđe kako bi se ptice otjerale s ljestava, nabavljanje vize ili popravak automata pomoću ključeva i zupčanika. Većina se svodi na backtracking – trčanje između lokacija dok mozak već zna rješenje. Posebno sam bio isfrustriran na univerzitetu: tražio sam mamutove zube po hodnicima samo da bih ih stavio u mašinu – pametno zamišljeno, ali je zahtijevalo 10 minuta pukog hodanja.
Remaster dodaje slojevitost kroz više interaktivnih objekata (npr. više načina da se dohvati predmet), ali nema ničeg što bi predstavljalo pravi izazov. Nema sistema pomoći (osim quest loga), što je plus za puriste, ali casual igračima može biti naporno. Kasnije zagonetke s vozom su najbolje – upravljanje točkovima, gorivom i Oskarom daje osjećaj održavanja živog bića. Ipak, sveukupno djeluje oskudno; želio sam više collectible predmeta ili bonus zagonetki kao u Amerzoneu da popune praznine.
Zvuk je ono što drži sve na okupu. Glasovi su originalni; Kate je suzdržana i ozbiljna usred plejade čudaka (rektori na univerzitetu zvuče kao likovi iz filma Labyrinth – smiješno, ali zvuk je pomalo “plehnat”). Dijalozi su duhoviti, s dozom autoironije.
Muzika je remek-djelo. Nicholas Varley i Dimitri Bodiansky donose po jednu temu za svaku lokaciju – elegantne, neupadljive i pune intrige. Univerzitetska tema me tjerala na istraživanje, a ona snježna da se stresem od hladnoće. Bez muzike igra bi bila suha; s njom je magična. Zvučni efekti su vrhunski: klikovi zupčanika, zvuk vjetra i ptica.
Syberia: The Remastered je kao stara knjiga s novim koricama – lijepa na prvi pogled, ali sadržaj ostaje spor i predvidiv. Mene je “kupila” atmosferom i muzikom te natjerala da nastavim sa serijalom, ali nije dostigla nivo Amerzonea. Ako volite sporogoreće (slow-burn) avanture i steampunk, ukrcajte se. Ako tražite brzu akciju, preskočite. Kate me podsjetila zašto volim ovaj žanr, ali iskreno – želio sam više mamuta, a manje hodanja.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru. I naravno posetite TechPlay.gg za još mnogo više uzbudljivih vesti iz sveta gaminga!
Syberia – Remastered
- Datum izlaska: N/A
- Žanr: Adventure
- Developer: Microids Studio Paris, VIRTUALLYZ GAMING
- Izdavač: Microids
- Testirano na: Xbox Series S
- Vrijeme igranja: 12
Zaključak
Syberia: The Remastered je kao stara knjiga s novim koricama – lijepa na prvi pogled, ali sadržaj ostaje spor i predvidiv.

Be the first to leave a comment