
Kada se priča o arkadnim klasikama koje su obilježile čitavu jednu generaciju gamera, malo koji naslov ima toliko kulta i instant prepoznatljivosti kao The House of the Dead 2. To je bila ona igra zbog koje ste u zagušljivim arkadama gubili po pet maraka u kovanicama, pucali u ekran plastičnim pištoljem i zaklinjali se da ćete ovaj put spasiti sve taoce, iako ste znali da će vas prvi mutant koji iskoči iz mračne ulice poniziti pred ekipom. Kada je najavljeno da će Sega i Forever Entertainment isporučiti remake druge igre iz serijala, bilo je jasno da tu nostalgija igra glavnu ulogu. Ali pitanje je bilo – može li takav naslov danas, u vremenu hiperrealističnih pucačina i besprijekorno režiranih cinematic iskustava, ponuditi nešto više od retro šarma? Nakon što sam proveo sate pucajući, umirao, smijao se i nervirao, mogu reći da je odgovor i da i ne, i da upravo ta kontradiktornost čini The House of the Dead 2 Remake zabavno frustrirajućim iskustvom.
Prvo što upada u oči jeste činjenica da je tim odlučio ostati vrlo vjeran originalu. Nema ovdje nekakvih radikalnih reinterpretacija, niti pokušaja da se priča modernizuje ili proširi. Još uvijek ste G i njegov partner, još uvijek imate urnebesno loše dijaloge koje ćete citirati iz čiste ironije, i još uvijek je svaka scena napisana kao da je neko na brzinu spojio tri VHS trake sa horor B-filmovima devedesetih. Ali to je upravo dio šarma. Kada lik mrtvo-hladno izgovori „Don’t come!“ u situaciji koja vrišti za bilo kakvom ljudskom emocijom osim kamene hladnoće, jednostavno se morate nasmijati. To je onaj so-bad-it’s-good momenat koji čini The House of the Dead specifičnim – i remake je to sačuvao do posljednje replike.
Gameplay je, očekivano, ostao rail shooter. To znači da nemate slobodu kretanja – kamera vas vozi kroz unaprijed režirane dionice, dok vi pucate na sve što se kreće. Za neke igrače ovo će biti dealbreaker. U 2025. godini, rail shooter izgleda kao relikt prošlosti, nešto što ne bi trebalo preživjeti izvan VR arkada. Ali upravo ta rigidna struktura daje igri jedinstven tempo. Svaka scena je kao mali test reflekasa, svaki iskočni mutant kao kratka QTE sekvenca gdje je sve u milisekundi i preciznosti. Ako ste odrasli na igrama koje zahtijevaju konstantno kretanje i planiranje, ovdje ćete možda biti frustrirani. Ako ste pak nostalgičar koji se sjeća mirisa kokica i buke arkadnih mašina, osjećaj će vas pogoditi pravo u srce.
Remake je, naravno, modernizovan vizualno. Grafika je daleko od fotorealizma, ali je dovoljno polirana da izgleda kao nešto što pripada ovoj generaciji. Teksture su oštrije, modeli neprijatelja imaju više detalja, a krv šprica na sve strane sa zadovoljstvom koje podsjeća na Tarantinov estetski kič. Ipak, ne možete pobjeći od činjenice da je ovo budžetski projekt. Animacije su često krute, neprijatelji se ponašaju kao da imaju tri programa u svojoj AI rutini, a okruženja znaju izgledati prazno, kao da su napravljena za demo verziju. Ali sve to nekako ide ruku pod ruku s originalom – The House of the Dead nikada nije bio o realistici, nego o adrenalinu, jezivoj atmosferi i pretjeranom horor kiču.
Zvuk je posebna priča. Muzika je ostala vjerna originalnim tonovima – mračni, brzi synth ritmovi koji vas guraju naprijed, pomiješani s jezivim zvucima mutanata i vrištanjem taoca. Glasovna gluma je i dalje, namjerno ili ne, smiješno loša. To nije loša vijest – dapače, to je skoro pa trademark serijala. Niko ne želi da likovi u House of the Dead igri zvuče kao da čitaju Shakespeare. Želite monotone, neprirodne dijaloge koji vam uđu u uho i postanu meme. Remake vas ovdje ne razočarava – svaki put kad neko kaže rečenicu koja zvuči kao da je isječena iz videa na YouTubeu pod nazivom „worst voice acting ever“, vi znate da je atmosfera pogođena.
Što se tiče težine, igra ne prašta. Kao i original, neprijatelji su brzi, napadi dolaze iz svih pravaca, a životi se tope brže nego što možete trepnuti. Ovo je onaj tip igre gdje ćete umirati često, restartati iste sekvence i učiti obrasce dok vam ne uđu u mišićnu memoriju. I to je potpuno u redu, jer House of the Dead nikada nije ni pretendovao biti igra koja vas mazi. U originalu ste ubacivali kovanice kao ludi, a ovdje ćete ubacivati sate i živce. Međutim, balans nije uvijek idealan – neki boss fightovi izgledaju kao da su dizajnirani više za frustraciju nego izazov. Pogotovo kada AI vašeg partnera odluči da odmara dok vas horde zombija napadaju.
Ono gdje remake blista jeste lokalni co-op. Ako imate prijatelja s kojim možete dijeliti ekran, igra dobija potpuno novi život. Pucanje u zombije rame uz rame dok se smijete suludim dijalozima i takmičite ko će spasiti više taoca je iskustvo koje se ne može replicirati solo igranjem. Online komponenta postoji, ali nema isti šarm kao kad se dvojica ili trojica stisnu na kauč, zavrnu zvuk do kraja i urlaju na televizor dok pokušavaju pogoditi glavu mutantu koji skače s prozora.
Što se tiče priče, ona je i dalje jednako tanka kao i devedesetih. Mutanti, zli naučnik, grad u haosu, vi ste jedini koji to mogu zaustaviti. To je to. Ako ste došli po duboku naraciju ili moralne dileme, ovo nije igra za vas. Ali ako volite taj retro horor šarm u kojem su zapleti samo izgovor za što više eksplozija i krvi, dobit ćete tačno ono što ste očekivali.
Performanse su solidne na svim platformama. Na PC-u igra radi glatko, čak i na srednje jakim konfiguracijama. Na Switchu zna imati pokoji drop frameratea, ali ništa što ozbiljno uništava iskustvo. Kontrole su dobro optimizovane, bilo da koristite miš i tastaturu, kontroler ili motion kontrole koje podsjećaju na originalne arkadne pištolje. Motion opcija je posebno zabavna jer podsjeća na onaj autentični osjećaj kada ste u arkadi morali doslovno ciljati ekran – samo što sada ne trošite hrpu kovanica kad pogriješite.
E sad, glavna dilema – da li ovaj remake zaista opravdava svoju cijenu? Ako ste nostalgičar, odgovor je vrlo vjerovatno da. Ovo je ljubavno pismo jednoj eri gaminga koja više ne postoji, i u tom smislu vrijedi svaku marku. Ako ste mlađi igrač koji nikada nije osjetio čari arkadnih kabineta, možda će vam sve ovo izgledati kao arhaična relikvija koja se ne može mjeriti s modernim pucačinama. U tom slučaju, možda je bolje sačekati popust ili probati igru kod prijatelja.
The House of the Dead 2 Remake nije savršen. Daleko od toga. Ima svojih tehničkih manjkavosti, vizuelnih kompromisa i dizajnerskih odluka koje će frustrirati modernog igrača. Ali ono što ima jeste identitet. To nije generički shooter koji pokušava zadovoljiti sve. To je igra koja zna šta jeste – trashy, over-the-top, cheesy horor rail shooter koji vas tjera da se smijete dok vas ubija. I u svijetu gdje mnogi naslovi gube dušu pokušavajući biti sve svima, taj identitet je osvježavajući.
Konačna presuda? Ako ste nekada u životu voljeli House of the Dead, ovaj remake je obavezna kupovina. Ako tražite nešto što će vas zabaviti nekoliko večeri sa prijateljima i podsjetiti da igre mogu biti jednostavne, brutalne i zabavne bez komplikovanih sistema, opet – kupi odmah. Ako ste pak igrač koji nikada nije imao nostalgiju za ovim serijalom i mislite da rail shooter nema šta tražiti u 2025. godini, onda je ovo vjerovatno promašaj za vas. Ja sam se, uprkos svim frustracijama, proveo fantastično. Smijao sam se, psovao sam, pucao sam kao manijak i na kraju ostao zadovoljan. I to je sve što sam tražio.
Jeste li vi već probali The House of the Dead 2 Remake? Kakvi su vaši utisci – da li vas je pogodila nostalgija ili mislite da je ovo trebalo ostati u prošlosti? Ostavite komentar ispod i podijelite svoje mišljenje! A za još recenzija koje mirišu na duge noći ispred ekrana, pratite TechPlay – jer neko mora potrošiti metke prije vas.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru. I naravno posetite TechPlay.gg za još mnogo više uzbudljivih vesti iz sveta gaminga!
THE HOUSE OF THE DEAD 2: Remake
- Datum izlaska: N/A
- Žanr: Action
- Developer: Megapixel studio, MegaPixel Studio S. A.
- Izdavač: Forever Entertainment
- Testirano na: PC
- Vrijeme igranja: 13
Zaključak
Ako ste nekada u životu voljeli House of the Dead, ovaj remake je obavezna kupovina. Ako tražite nešto što će vas zabaviti nekoliko večeri sa prijateljima i podsjetiti da igre mogu biti jednostavne.
Da li se slažete sa našom ocjenom? Ostavite svoj komentar ispod i podijelite vaše mišljenje sa nama!
Be the first to leave a comment