Ne dešava se često da jedan klasik poput Prince of Persia dobije novu metamorfozu koja istovremeno odaje počast naslijeđu i uskače u arenu najizazovnijih modernih žanrova. Kada studio Evil Empire – poznat po svom briljantnom radu na Dead Cellsu – odluči prenijeti Prince of Persia u roguelite vode (u suradnji s Ubisoft Montpellierom), rezultat je The Rogue Prince of Persia, naslov koji hrabro balansira na granici između inovacije i poznatog DNK-a legendarnog serijala.
Sve počinje u plamtećem Ctesiphonu, prijestolnici Perzije, koju je poharala vojska Huna predvođena zlokobnim šamanima. Princ, isprva pokoren, bdije tri dana kasnije zahvaljujući mističnoj moći Bola amuleta i neumorno pokušava spasiti preostali narod i povratiti dom. Ovo beskrajno umiranje i ponovno rođenje nije tek mehanička nužnost, već i organski dio priče i glavnog gameplay loopa. Svaki povratak na start ima svoj smisao: ponovno učenje, novo oružje, otkrivanje skrivenih puteva – i vječita potraga za savršenom partijom, pravom rutom kroz proceduralno generisane zone i šansom da ovaj put zauvijek pobjedi smrt.
Iako je početna narativna postavka jednostavna, ona uvlači kroz niz sitnih detalja: likove koje susrećemo u Oasisu, dijaloge koji postupno otkrivaju više o svijetu, povremene questove gdje spašavamo članove porodice i skrivene predmete koje nosimo iz jednog bioma u drugi. Prava snaga priče je što ne guši igrača objašnjenjima, već mu otvara prostor za vlastitu interpretaciju unutar dinamičnog gameplaya.
Baš tu, u gameplayu, The Rogue Prince of Persia dolazi do punog izražaja. Igra je simfonija pokreta. Pokreti – wall run, skokovi, slide, zaletavanje i prebacivanje preko prepreka – spajaju se u sekvence koje, kad im uđete pod kožu, djeluju kao pravi parkour balet. Ubičajene platformerske vještine ovdje se nadograđuju sistemom Vayu’s Breath, svojevrsnom metrikom stila: što fluidnije igrate, što više poteza povežete bez prekida, to vam metar raste, dajući poticaj za improvizaciju, eksperiment i rizik iz perspektive jednog perzijskog Kassama. Rezultat je zadovoljstvo i kad ne borite – kretanje kroz Ctesiphon je užitak sam za sebe.

System oružja i perkova à la roguelite je impresivno raznovrstan. Princ starta s baznim setom, ali već u prvim minutama partije nailazi na desetine drugih – mačeva za brze kombove, sjekira za teške udarce, kandži za brzi melee, čak i neobičnih kombinacija poput bumeranga i trozuba. Sekundarne sposobnosti i „medaljoni“ (medallions) pružaju bonus efekte ili mijenjaju cjelokupni stil igre: želite li svakim udarcem usporavati neprijatelje, automatski odbijati projektile, ili možda da svaki vaš uspješan skok proizvodi val energije? Svaki run donosi priliku za novu kombinaciju, a na kraju svake zone birate što želite osnažiti—ali i rizikujete, jer svaka smrt briše skoro sav progres osim onog što ste „uplatili“ na altaru, igrajući se s risk-reward konceptom na maestralan način.
Centar progresije je Soul Cinder sistem: kroz partije skupljamo ovu ključnu valutu, otključavamo oružja i medaljone, ali… samo ako ih uspijemo „bankati“ prije smrti! Ako stradaš prebrzo, sve nestaje – a pohlepa (razbijanje altara za duplo više nagrade) često vodi ka brzom kraju. U ovom riskantnom balansu krčka se najveća draž igre.
Boss bitke ostaju među najsvježijim trenucima. Na primjer, general Berude baca stijene i koristi magiju za napad na udaljenost, dok Altan stvara valove iz vode i tjera igrača van zone komfora. Ovi bossovi nisu samo test vaše snage već i promišljanja – učenje patterna napada, prepoznavanje malih prozora za napad, balansiranje između defanzive i hrabrog ispitivanja granica. Igrači navikli na taktički pristup Dead Cellsa ili Hollow Knighta uočit će sličnosti, ali i par frustrirajućih trenutaka: ponekad je RNG neumoljiv, a određene kombinacije arena i bossova znaju izazvati više frustracije nego zadovoljstva.

Estetski, The Rogue Prince of Persia je vizualno remek-djelo unutar žanra: paleta boja bazirana na perzijskim minijaturama, ručno crtani vizuali u stilu francuskog „ligne claire“ stripa kakvog bi se ne bi postidio ni Tintin, animirani pozadini i biomi koji su minuciozno dizajnirani. Dnevne, zlatne zone pršte bojama i šaru, dok su tamniji biomevi ispunjeni sitnim detaljima; svaki element odaje počast izvornoj estetici Prince of Persije ali i pruža novi vizualni identitet žanru.
Zvuk? Poseban omaž. Soundtrack Asadi-ja je spoj tradicionalnog Bliskog istoka i modernih elektronskih ritmova. Svaki segment igre – od napetih boss borbi, do mirnog parkour trčanja kroz puste dvore – prate pjesme i audio efekti koji vas drže u pulsu. Jedino gdje zvuk ponekad podbaci je kod prenaglašenih efekata upgradeova, pa usred zapaljene borbe može biti teško snaći se u metežu eksplozija i vizuelnog šuma.
Tehnički, igra briljira na PC-u i next-gen konzolama: stabilan framerate, minimalni bugovi, začuđujuće brzi loading, podrška za kontrolere bez laga… i majstorski optimiziran kod (što je rijetkost u eri prepunoj loših PC portova). Verzije za Nintendo Switch najavljene su za kasnije, ali po viđenom — handheld igrači mogu očekivati dobar port.
Nakon završetka prvog punog „run-a“ otključava se poseban Awakening mod. To je nelinearni sistem povećanja težine gdje sam igrač bira koje modifikatore na neprijateljima i svetu želi aktivirati, a što je izazov teži – to je nagrada veća. Slično kao u Dead Cellsu, a opet dovoljno svježe da osigura višesatni endgame replay value.

Kritike? Igra jeste kompaktnija od nekih velikih roguelita. Kontrola je besprekorna, ali likovi i narativ ne idu mnogo dublje od osnovnih arhetipova. Skill tree sistem bi mogao biti uzbudljiviji, s obzirom da nudi uglavnom utilitarne nadogradnje umjesto novih moći ili playstyleova, što smanjuje osjećaj „progresije moći“. U kasnijim satima repetitivnost zna zaigrati – ali tada vas spašava samo parkour savršenstvo, minijature svijeta i melodični bass soundtracka.
Za kraj, The Rogue Prince of Persia je naslov čiji je identitet ogoljen u svom srcu: ovo je igra ritma, refleksa, improvizacije i volje da prepoznate ljepotu u svakom ponovljenom pokušaju. Možda neće razbiti kanon žanra ili redefinisati kako razmišljamo o roguelite platformerima, ali će vam pružiti sate čistog, direktnog zadovoljstva – osobito ako želite spojiti izazov Dead Cellsa, šmek starog Prince of Persia i atmosferu Bliskog istoka u jednom stilu.
Ova igra možda nije savršena, ali ima srce – a to se danas rijetko nalazi, zar ne? Pišite nam u komentarima: Biste li i vi dali šansu Princu ili čekate da “raste” na sniženju?
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru. I naravno posetite TechPlay.gg za još mnogo više uzbudljivih vesti iz sveta gaminga!
The Rogue Prince of Persia
- Datum izlaska: 2025-08-20
- Žanr: Action, Adventure
- Developer: Evil Empire
- Izdavač: Ubisoft Entertainment
- Testirano na: Xbox Series S
- Vrijeme igranja: 39
Zaključak
The Rogue Prince of Persia je naslov čiji je identitet ogoljen u svom srcu: ovo je igra ritma, refleksa, improvizacije i volje da prepoznate ljepotu u svakom ponovljenom pokušaju.

Be the first to leave a comment