
Još od doba pandemije svedoci smo znatno većem broju prekriženih originalno zamišljenih datuma izlazaka video igara. Posle fijaska kakav je bio Cyberpunk 2077, mnogi bi rekli da je tako i bolje i da se isplati čekati duže ako ćemo dobiti proizvod u stanju kakvom se nadamo. Ja se, kao dosta strpljiv tip osobe, slažem s tim načelno, ali me to ne sprečava da istražim da li su datumi izgubili smisao time što se prerano govori o njima.
Podaci, podaci i još podataka
Kako bismo se sklonili od okvira subjektivnog osećaja i približili činjenicama, najbolje je uključiti podatke. Bitno je istaći da se ovde ne radi o mojim ličnim istraživanjima i da nećemo posmatrati period pandemije, već vreme nakon njega, pošto se pandemija svakako smatra specifičnim uslovom. Prema istraživanju Let’s Talk About, u 2022. godini je preko polovine velikih naslova barem jednom odloženo. Iako je 2022. godina bila nakon završene pandemije, situacija se nije značajno promenila što se tiče datuma.
Liste odloženih relativno poznatijih naslova za 2023. i 2024. ne odstupaju previše od pravila, a što se tiče tekuće godine, GameSpot je već sada napravio listu sa preko 45 igara koje svetlost dana neće ugledati kada su to izdavači najavili.
Odlaganje po sebi nikome ne smeta…
Glupo bi bilo očekivati da neko predvidi tačan datum kada će neka igra biti spremna za izlazak na tržište. Mislim da to veliki broj gejmera razume i suštinski nema problem s tim… bolje rečeno, nije imao. U današnje vreme, datumi su postali u potpunosti nepouzdani i više nam govore o željama izdavača nego o realnim mogućnostima. Kako ne bismo koplja usmerili u pogrešnom smeru, treba biti svestan da često developeri nisu ti koji određuju dane izlaska; čak šta više, nije retkost da i oni sami iste saznaju kada i ostatak zajednice.
Tako se desilo i sa gorepomenutim Cyberpunkom, gde je izdavač postavio datum koji njemu odgovara, bez da se pre toga konsultuje sa timom koji radi na igri i ustanovi da li je takav sled događaja realističan. Zbog toga su, barem sudeći po mnogim ispovestima, radnici često prisiljeni da rade nakon završetka radnog vremena i u krajnje napetoj sredini kako bi bili u mogućnosti da proizvod dostave u stanju što bliže inicijalno zamišljenom. Od izuzetnog značaja je i činjenica da takav odnos prema igračima stvara osećaj nepoverenja – kod prosečnog gejmera, odgoda može biti samo indikator da tu nešto nije u redu.
Koreni problema – investitori i deoničari
Verovatno već i sami znate za neki primer kada igra uz prvu najavu dobije i okvirni datum planiranog izlaska koji se u najvećem broju slučajeva ne ispoštuje. Čovek se prosto zapita zbog čega kompanije nastavljaju da se „razbacuju“ tim informacijama ako je to dokazano loša praksa. Postoji jednostavan odgovor – biznis. Najprostije rečeno, iako je igraču suštinski svejedno da li će nešto igrati u 12. mesecu ove godine ili trećem sledeće, deoničarima i investitorima nije. Zamislite sebe kako ulažete novac u nešto i zapitajte se da li vam je svejedno kada će to nešto izaći na tržište. Siguran sam da nije, te tako možemo reći da ceo ovaj problem svoj koren (u najvećem broju slučajeva) vuče iz namere nekog studija da zadovolji apetite izdavača.
Hteo bih malo pažnje posvetiti i našim potrošačkim strastima. Zadnjih godina smo svedoci prakse prednaručivanja, te sve više igara nudi mogućnost uranjene kupovine i dobijanja nekih ekskluzivnih benefita usled toga. Igre poput Cyberpunka su svoje prednarudže brojale u milionima i primećujemo kako se samo nameće pitanje da li je to pošteno prema njima.
Evo jednog razmišljanja: Šta ako bi platforme poput Steama uvele obavezu da cena prednarudžbine mora biti 10% manja za svako odlaganje – hah, znam da je naivno, ali bi barem nateralo izdavače da više komuniciraju sa svojim timom i bolje procenjuju.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.
Be the first to leave a comment