
Ne znam da li je to samo subjektivni osećaj ili je zaista tako, ali smatram da se o gaming industriji poslednjih godina priča samo kroz prizmu novca – bilo da govorimo o zaradi kompanija, bilo o cenama video igara, bilo o ulaganjima itd. Iz tog razloga odlučio sam da malo skrenem sa tog narativa i analiziram potencijal koji ova industrija ima, a koji je zaista ogroman.
Igre kao sinteza umetnosti
Ako bismo se nekako vratili u prvu polovinu 20. veka, sasvim je sigurno da bismo sada razgovarali o nekoj izložbi u galeriji, nekoj knjizi, nekoj muzici ili možda nekim ranim verzijama filma. Ono što je zajedničko za sve ove vidove umetnosti u određenoj meri jeste težnja za ličnom ekspresijom, prikazivanjem nekih događaja ili nečem sličnom. Razvoj tehnologije je obezbedio veću pristupačnost, rasprostranjenost i kvalitet svih navedenih umetnosti, ali je u drugoj polovini veka omogućio i nastanak najmlađeg od sve dece, ali ujedno i najperspektivnijeg – industrije video igara.
Kako god gledali na video igre, činjenično stanje je da one objedinjuju elemente svih ostalih umetničkih formi i uz to ih čak i nadmašuju uz jednu ključnu i jedinstvenu osobinu – interaktivnost. Video igra istovremeno može da bude i film, i roman, i kompozicija, i slika u pokretu. U najmodernijim igrama možemo vrlo jednostavno prepoznati elemente savremene režije, atmosferične muzike, unikatne vizuelne estetike itd. Uzmimo za primer The Last of Us Part 2, gde naracija, gluma i režija dostižu nivo filma, ali za razliku od istog, pred igrača stavljaju mogućnost da on to doživi na sebi svojstven način uz dodatak lične odgovornosti da donosi ključne odluke.
Interaktivnost kao put ka beskonačnim mogućnostima
Zaključak prethodnog pasusa je da igrač nije samo posmatrač, već je ujedno i protagonista, stvaralac, saučesnik i mnogo toga drugog. Odluke koje donosi menjaju svet, utiču na priču i oblikuju događaje. Zbog toga možemo reći da igre imaju moć da izazovu dublju emocionalnu reakciju nego svi ostali mediji. U Disco Elysiumu, svaki izbor može izazvati dosta preispitivanja, razmišljanja i emotivnih reakcija, te tako stvoriti novu dubinu u celokupnom doživljaju.
Uz to, o njima možemo pričati i kroz prizmu edukacije. Zamislite samo koliko će biti zabavnije, unosnije i zanimljivije učiti, na primer, razne lekcije iz istorije kada sve to možemo na neki način i proživeti, ili zamislite samo koliko će biti lakše matematiku izmestiti iz domena apstraktnog i dosadnog u domen realno primenljivog kroz rešavanje raznih zagonetki koje, uz sve mogućnosti današnje tehnologije, mogu biti dovedene na jedan potpuno nov i prilagodljiv nivo.
Zaključak
Koliko god toga da pomenem u ovom tekstu, i dalje će to sve biti kao jedna kap vode naspram, ne mora, nego okeana mogućnosti koje razvojem tehnologije iz dana u dan postaju sve veće. Nismo se ovde bavili baš svim vidovima tehnologije, poput VR-a, ali mislim da za tim nema ni potrebe, jer se zaključak sam nameće. Video igre su mediji sadašnjosti i budućnosti zato što nude sve ono što i druge umetničke forme, a na sve to imaju interaktivnost kao ključnu karakteristiku koja ih diže na jedan nov i do sad neistražen nivo.
Vremenom granica neće postojati, čak ni u tehnologiji, već će granica biti samo naša imaginacija. Zbog toga, a i svega pomenutog, kada vam neko sledeći put kaže „to je samo igra“, možda bismo trebali pomenuti kako je pred nama najkompleksnija i najsveobuhvatnija umetnička forma koju je čovečanstvo ikad stvorilo.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.
Be the first to leave a comment